Zaziv Duha Svetoga za sretan početak Nove nastavne 2021/2022. godine
U ponedjeljak, 6. rujna, je započela nova nastavna i vjeronaučna 2021/2022 godina. Prema riječima ravnatelja osnovne škole u Orebiću, Nenada Menkadžijeva, u školi je oko 250 učenika, a ove godine se u prvi razred upisalo njih šesnaest. Iako su još uvijek na snazi neke mjere u borbi protiv koronavirusa, ipak smo ove godine, za razliku od prošle, u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću, ove nedjelje na sv. Misi u 10 sati imali Zaziv Duha Svetoga za sretan početak. Kao priprava za što plodonosnije tlo darovima Duha Svetoga, u subotu je bila ispovijed kojoj je pristupilo četrdesetak učenika od petog razreda pa naviše, a prošle nedjelje smo započeli i ove nedjelje nastavili akciju Caritasa naše biskupije pod naslovom „Caritasove bilježnice: ljubav je veća od svega i ljubav čini svijet čudesnim“. Podijeljeno je stotinjak bilježnica i prikupljeno oko dvije tisuće kuna.
Župnik don Marko je na početku sv. Mise pozdravio sve prisutne, a posebno školsku djecu, njihove roditelje i sve koji se brinu za njihov duhovni i materijalni napredak. Himan „Dođi Duše Presveti“, otpjevao je naš mješoviti zbor, pod ravnanjem s. Anite Sučić, dominikanke.
U homiliji je župnik interpretirao poruku predsjednika Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju, mons. Đure Hranića, pod naslovom 'Zar obnavljati napukle jarbole?' koji je, između ostalog, napisao: „Vrijeme u kojemu se nalazimo vrijeme je velikoga preispitivanja svega učinjenog, ali i onoga što nam predstoji činiti u naviještanju Riječi Božje. Kao rijetko kada, vrijeme pandemije, koju najčešće shvaćamo kao bolnu izranjenost čovjeka, iznova nas je poučilo da se Riječ Božju, srce evanđelja – samog Isusa Krista, ne može tražiti jezikom prošlosti niti tumačiti samo tradicionalnim govorom Crkve. Izgradnja nove lađe, sigurnoga utočišta riječi Božje, djelo je čitave Crkve. Za izgradnju takve lađe, nove Crkve, Crkve milosrdnoga Samaritanca, potrebne su ruke svakoga vjernika. To traži hrabrost, imati povjerenja prema novome, prema drukčijem. To traži „izgradnju novih jarbola“ koji će uhvatiti vjetar Duha Svetoga u vremenu u kojemu se nalazimo. Neka nas na toj „plovidbi“ prati Božji blagoslov, po zagovoru sv. Josipa, zaštitnika Crkve i naše domovine, i Marije, Kristove majke, odvjetnice i braniteljice naše!“
Ljetna nedjelja
U našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću sv. Mise nedjeljom i svetkovinom budu: pučka, pjevana u 10 sati i večernja u 19 sati. I u ovo vrijeme pandemije koronavirusa također.
Ljeto polako ide svom kraju. Ipak se osjeća ona uobičajena ljetna živost. Domaćeg svijeta u i pored župne crkve prilično, ali onih što borave ovdje kao gosti puno više. Tu i tamo pokoja maska, u crkvi. Vrijeme je pravo ljetno, vedro, vruće. Klima u crkvi, hladovina vani. Lakše se diše.
Župnik don Marko sve pozdravlja. Govori o vremenu iza nas, pred nama i o onom najvažnijem 'sada'. Jer, kako netko reče:
Korak po korak život dane krade,
u sjaj lažne nade
sjene grijeha stavljam.
Istinske vrijednosti često zaboravljam.
Korak po korak tuga srce guši,
nesmiljeno ruši
kule izgrađene.
Duša okovana, misli zarobljene.
Korak po korak ponoru sve bliža,
pod teretom križa
kušnjama prolazim.
U Njegovoj sjeni smisao nalazim.
Korak po korak ususret punini,
nađenoj istini
puta jedinoga
i vječnoj radosti doma Očevoga.
(Galerija 1>) (Galerija 2>) (Galerija 3>)
Sv. Rok, priznavalac
Do ove godine smo u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću slavili sv. Roka samo u predjelu koji se zove Karmen, uz crkvu Gospe Karmelske, gdje se nalazi kapela sv. Roka, koja se u pisanim dokumentima prvi put spominje pri vizitaciji biskupa A. Gozze g. 1625. Prošle godine je župniku ove župe biskup dodijelio pastoralnu brigu za naselja Postup, Borje i Podobuće, koji su teritorijalno ostali pod župom Kuna, a u naselju Postup je kapela posvećena sv. Stjepanu i sv. Roku pa je ove godine bila sv. Misa u Postupu u 9 sati. U Karmenu je, kao i prethodnih godina sv. Misa bila u 18 sati.
Sv. Mise je predmolio župnik don Marko. Vrijeme je bilo vruće i sparno pa je to možda glavni razlog da je kod sv. Misa bio prisutan nešto manji broj vjernika. Župnik je, kao i uvijek, na početku sv. Misa pozdravio prisutne i imenjake sv. Roka i naglasio važnost osobnog primjera za dosljedan kršćanski život, posvjedočen bogoljubnošću i čovjekoljubnošću, kako je to u svom životu ostvario sv. Rok priznavalac, a u propovijedi je govorio o životu sv. Roka, koji je prema onoj svetopisamskoj: „Blago vašim očima što vide i ušima što slušaju, jer su mnogi proroci i pravednici htjeli vidjeti, što vi gledate, ali ne vidješe i čuti što vi slušate, ali ne čuše“. Sv. Rok je i čuo Božji poziv i u svom životu ostvario ono na što je bio pozvan.
Na kraju sv. Mise u Karmenu je bila procesijom oko cijelog prostora. Kip sv. Roka je tako svečano vraćen u njegovu kapelu i na njegov oltar, a nakon blagoslova su se sudionici slavlja, kao i prethodnih godina, osvježili pripravljenim hladnim sokovima i okrijepili keksima i smokvama.
(Galerija 1>) (Galerija 2>) (Galerija 3>)
Uznesenje B. D. Marije - Velika Gospa
Uznesenje B. D. Marije - Veliku Gospu proslavili smo u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću sv. Misama u župnoj crkvi u 10 i 19, a u franjevačkom samostanu u 8 i 10 sati, kada je bila i procesija s Gospinim kipom. Vrijeme je bilo vruće i sparno. Na svetim misama je bilo dosta vjernika, i domaćih i onih koji ovdje i u okolici borave kao gosti. Posebno je to bilo vidljivo u prostori ispred i oko župne crkve gdje su, tražeći zaštitu od vrućine, Gospini štovatelji na pripravljenim stolicama sudjelovali u slavljima sv. Misa.
Župnik don Marko je na početku sv. Misa pozdravio sve prisutne i naglasio vrijednost osjećaja sigurnosti vjernika u svijesti blizine naše nebeske Majke, koja je kadra uvijek pomoći i zaštititi svoju djecu od svega što prijeti zdravlju njihova tijela i duše. Također je govorio i o sedamdeset prvoj obljetnica proglašenja dogme o Marijinom uznesenju (papa Pio XII je 1950. g. na svetkovinu Svih svetih uznesenje B. D. Marije dušom i tijelom na nebo proglasio člankom vjere).
U prigodnim homilijama župnik je govorili o „znamenju velikom“, koje se pokazalo na nebu, a učinci njegovi su bili spasonosni za sve na zemlji. Na kraju je, napominjući da je sjena pandemije koronavirusa još uvijek nadvijena nad nama, uputio vapaj Gospi, moleći njezinu pomoć i zaštitu: „Marijo, na nebo uznesena, upućujemo ti danas vapaj nade: učini da zlo, grijeh i smrt više nisu pobjednici. Povjeravamo ti sve naše radosti i žalosti, svoje osobne, kao i cijeloga čovječanstva. Nadahni Crkvu da bude jedno i upravljaj njezin hod u vjernosti i odvažnosti! Za mnoge primljene milosti, za sva obraćenja, oproštenja, ozdravljenja, za sve pozive i obećanja koja si ti potvrdila ili potakla, za ljubav služenja drugima, na koja si nas ti potakla, Majko Božja, Marijo na nebo uznesena, hvala ti! Vapimo ti otvorena srca i duše sa svom braćom i sestrama, sa svima narodima koji čeznu za mirom i pravdom, s mladima koji traže svoj put, sa svima onima koji su žalosni, bolesni, ostavljeni, napušteni, s onima koji se suočavaju s očajem, naša Majko, Marijo na nebo uznesena, moli za nas.“
Sv. Lovro, đakon i mučenik
Svetac cijelog svijeta – sveti Lovro, proslavljen je u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću sv. Misom u 8 sati u kapeli sv. Lovra, koja se nalazi u predjelu Žukovac, iza franjevačkog samostana prema zapadu. Jedan je od najpoznatijih svetaca uopće i njegov spomendan slavi se 10. kolovoza. Živio je u 3. stoljeću u gradu Rimu i umro mučeničkom smrću 258. g. u vrijeme progonstva kršćana od cara Valerijana. Uz katolike, slave ga i pravoslavni vjernici, anglikanci i luterani. Zaštitnik je Rima, Rotterdama, Kanade, Šri Lanke, a posebno ga štuju kuhari, pekari, komičari, mesari, vatrogasci, knjižničari, kožari, studenti, učenici …
Sv. Misu je predmolio župnik don Marko, uz ne baš veliki broj vjernika, jer je ovih dana velika vrućina i sparina. Inače se kapela spominje prvi put g. 1564. u svezi s bratovštinama, a g. 1625 u vizitaciji biskupa A. Gozze.
Župnik je u kratkoj homiliji spomenuo najvažnije događaje iz Lovrina života, a posebno je govorio o njegovom štovanju u našem narodu. Izrazitu pobožnost prema sv. Lovru pokazuju brojne crkve i kapele diljem Hrvatske, a najpoznatije su one u Petrinji, Požegi i Trogiru.
Put prema kapeli kao i prostor ispred i oko kapele je i ove godine uredno očišćen, a unutrašnjost kapele uređena. Za to se uvijek pobrinu domaći mještani predvođeni Ivom Sardelićem i Ivanom i Marijom Jurković.
Gospa od Snijega
Posvetu bazilike sv. Marije Velike, Gospu od Snijega, u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću slavimo od prošle godine u naselju Borje. Ovaj dio župe, zajedno s Postupom i Podobućem, teritorijalno pripada župi Kuna, a pastoralnu skrb u svemu ima župnik iz Orebića. Naselje ima tek pet obitelji, koje tu žive cijele godine, a dosta je kuća i vikendica koje su popunjene samo u ljetom vremenu. Većima žitelja Borja živi u Orebiću i ovo je dan kada se okupe u i oko crkve Gospe od Snijega (građena od 1609.-1615. g.)
Blagdan nosi ovaj naziv prema legendi nastaloj u 13. stoljeću, po kojoj se u noći 3. kolovoza 352. Gospa ukazala tadašnjem papi Liberiju i rimskome patriciju Ivanu. U tom ukazanju naredila im je da joj u čast izgrade crkvu na mjestu koje će biti obilježeno snijegom. Snijeg je pao 5. kolovoza na Eskvilinu, jednom od sedam rimskih brežuljaka. Papa Liberije je osobno obilježio granice buduće bazilike, te po njemu nosi i naziv Liberijanska bazilika. To je slavna rimska bazilika, jedna od četiri tzv. "velike bazilike". Naknadno ju je preuredio papa sv. Siksto III., te je, u spomen Efeškog sabora na kojem je donesena dogma o Marijinom Bogomajčinstvu, posvetio Presvetoj Bogorodici.
Sv. Misu je u 9 sati predmolio župnik don Marko. Na početku je pozdravio sve prisutne (bilo je stotinjak osoba), a posebno stalne žitelje Borja i one koji slave imendan. U prigodnoj homiliji je, osim značenja samog blagdana, govorio o ulozi B. D. Marije u djelu spasenja ljudskog roda. Posebno je spomenuo da je ovog dana i državni praznik, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Kako je uz crkvu izgrađeno i mjesno groblje, na kraju sv. Mise je župnik izmolio odrješenje za sve pokojne, posebno za one koji su pokopani u ovom groblju. Po završetku sv. Mise ljubazni domaćini su počastili sve prisutne domaćim specijalitetima svake vrste.
Gospa od Otoka
Blagdan Gospe od Otoka, koji se slavi i kao Gospa od Anđela, Gospa od Milosti i Porcijunkula, ove godine smo, uz poštivanje epidemioloških mjera zbog koronevirusa, proslavili u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću kao i svake godine prije. Ujutro je u 7,30 sati bila sv. Misa u župnoj crkvi, a popodne smo, malo iza 16 sati, brodom „Lovor“ krenuli na otok Badiju.
U parku ispred samostana na Badiji smo dočekali brod sa slikom Gospe od Otoka, koju su iz korčulanske katedrale donijeli bratimi korčulanskih bratovština. Sliku smo u procesiji dopratili do oltara u samostanskoj crkvi. Uslijedilo je pokorničko bogoslužje i mogućnost za ispovijed do 18 sati kada je započela sv. Misa. Uz sudjelovanje nekoliko franjevaca i svećenika s ovog područja sv. Misu je predmolio fra Stanko Ćosić, tajnik Hercegovačke franjevačke provincije iz Mostara. Fra Stanko je u propovijedi posebno spomenuo čudesni događaj iz 1571. g. kada je vjernički puk, zajedno sa kanonikom Rozanovićem, molio ispred slike Gospe od Otoka da obrani Korčulu od napada turskih galija. Zapuhao je jak vjetar i otpuhao galije prema istoku i grad je bio spašen.
Na kraju sv, Mise je fra Jozo Zovko molio porcijunkulski oprost pred slikom Gospe od Otoka, a nakon kratkog zadržavanja u atriju samostana i ispred crkve, gdje su se svi prisutni mogli osvježiti hladnom vodom i okrijepiti domaćim keksima, oko 20,30 sati smo se radosni vratili u Orebić.
(Galerija 1>) (Galerija 2>) (Galerija 3>)
Ministrantski izlet
Ove godine su ministranti naše župe Pomoćnice kršćana u Orebiću imali već tradicionalni jednodnevni izlet na otok Badiju. Zbog poznate situacije s koronavirusom prošle godine se izlet nije mogao organizirati. Trenutno situacija nije loša pa smo se, u dogovoru s roditeljima, odlučili imati ovaj izlet.
Kao i nekoliko godina prije na Badiju smo išli brodom „Papa“, (koji je vlasništvo obitelji Petričević) Vrijeme je bilo prekrasno. Iz Orebića smo se vozili uz obalu prema zapadu, tj. prema Kučištu i Vignju, a potom do ispod Korčule, tj. do dominikanskog samostana sv. Nikole. Odatle smo uz samu Korčulu, okrenuli prema Badiji.
I ove godine smo najprije posjetili samostansku crkvu Gospe od Otoka, a don Marko je kratko govorio o povijesti otoka i samostana (otok je dobio ime Badija po samostanu, lat. abbatia - opatija, koji je izgrađen na prelasku s 15. na 16. stoljeće). Posebno je spomenuo badijski križ, koji se sada nalazi u samostanu u Orebiću i zavjetnu sliku Gospe od Otoka, koja je sada u katedrali u Korčuli. Također smo kratko zamolili Gospin zagovor za sve nas i sve naše.
Uslijedile su razne aktivnosti, bilo na igralištu bilo u predivnoj uvali, zaštićenoj od bilo kakvog vjetra, sa kao kristal čistim morem, a u podne nas je na brodu naš domaćin Boško okrijepio obilnim objedom. Nakon objeda smo otplovili pored Vrnika za Lumbardu, gdje se nastavilo s kupanjem, a izlet je završio kasno popodne kupanjem na Trstenici.
Sv. Joakim i Ana, roditelji B. D. Marije
I ove godine smo, iako još nisu prošli problemi sa koronavirusom, a i vrijeme je bilo dosta vruće i sparno, proslavili sv. Joakima i sv. Anu jutarnjom sv. Misom u 8 sati u kapeli sv. Ane. Kapela se nalazi u predjelu zvanom Žukovac, tj. zapadno od franjevačkog samostana u podnožju brda sv. Ilije. To je zavjetna kapela koja se spominje prvi put pri vizitaciji biskupa A. Gozze. g. 1625. U župnoj crkvi je bila sv. Misa kao i svaki dan u 19 sati.
Uz kapelu sv. Ane se okupio lijepi broj njezinih štovatelja. Sv. Misu je predmolio župnik don Marko u zajedništvu sa o. Mihaelom Mariom Toljom, dominikancem, priorom samostana i župnikom u Bolu i Gornjem Humcu na Braču, inače rodom iz Mokala. U kratkoj homiliji župnik je u svjetlu prošlonedjeljnog, od pape Franje proglašenog, prvog dana djedova, baka i starijih osoba, govorio o obiteljima, a posebno o ponosu i sreći djedova i baka prema vlastitim unucima i potomcima. Kako su tek bili ponosni Sv, Joakim i sv. Ana na svoju kćer Mariju u svjetlu njezine uloge u Božjem planu spasenja svih ljudi po njezinom sinu Isusu.
Župnik je na kraju spomenuo kako sv. Anu naročito štuju i zazivaju žene željne poroda, trudnice i porodilje kao i majke općenito, a također se zahvalio svima, na čelu s Ivom Sardelićem i Ivanom Jurkovićem, koji uređuju putove prema kapeli i brinu se za kapelu i prostor pored kapele.
Sv. Jakov, apostol
Sv. Jakova apostola slavimo u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću u kapeli, koja je njemu posvećena, a nalazi se u istočnom dijelu župe u naselju Mokalo. Sv. Misu u 9 sati je predslavio o. Mihael Mario Tolj, dominiikanac, prior samostana i župnik u Bolu i Gornjem Humcu na Braču, inače rodom iz Mokala. Slavlje sv. Mise je bilo u kapeli, (XVIII. st.) zbog vrućeg vremena, a sudjelovao je dosta velik broj vjernika.
U prigodnoj kratkoj homiliji o. Mihael Mario je govorio o životu sv. Jakova ističući njegovo posvemašnje predanje i ustrajnost do žrtvovanja vlastitog života, prema onoj Isusovoj: „Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom i gdje sam ja ondje će biti i moj služitelj“ i „Nema veće ljubavi od ove da tko život svoj dadne za svoje prijatelje“.
Na kraju sv. Mise se o. Mihael Mario zahvalio svima koji su došli proslaviti sv. Jakova, a posebno onima koji se brinu za kapelu i prostor oko kapele. Također je blagoslovio dvije nove ikone (Raspeće i uskrsnuće Kristovo), koje je poklonio kapeli.
Gospa Karmelska
Blagdan Gospe Karmelske smo, u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću, i ove godine proslavili u crkvi Gospe Karmelske u Karmenu jutarnjom sv. Misom u 8 i svečanom sv. Misom i procesijom s barjakom Gospe Karmelske u 18 sati. Sv. Mise je predmolio župnik don Marko, a na jutarnjoj sv. Misu mu se pridružio i o. Marko Bobaš, dominikanac iz Korčule. Vrijeme je bilo sunčano i toplo, bez vjetra pa je u slavljima sudjelovalo dosta vjernika, domaćih i onih koji u ovom dijelu Pelješca borave kao gosti. Zbog poznatih razloga pandemije Covida 19, nije bilo uobičajene procesije iz župne crkve do Karmena s barjakom Gospe Karmelske.
Župnik je na početku sv. Misa pozdravio sve prisutne Gospine štovatelje, podsjećajući na povijest i svetost ovog mjesta, gdje je 1475. g. osnovana ova župa i posvećena sv. Vidu mučeniku kao i na godinu 1638-u, kada je sagrađena sadašnja crkva i posvećena Gospi Karmelskoj. U prigodnim homilijama je govorio o vjerničkoj prepoznatljivosti kroz pripadnost našoj nebeskoj Majci Mariji. Pod njezinom zaštitom se, bez obzira na poteškoće, osjećamo sigurno. I trebamo svaki od nas izreći svoj „fiat“ – „neka mi bude“, prepoznavajući i slijedeći Božju volju u vlastitom životu, kao što A. Dedić kaže u svojoj pjesmi 'Takva je bila sudbina njena, Marija majka, Marija žena': „Zemlje i neba ona je spona, do vrata snova kao vojnik. Skromno je svjetlo njenog doma, za lađe naše svjetionik. Toplinom puni zimska gnijezda, ona je vrelo u kamenjaru. Noćas u ležaj tvrdi pada, a mjesto joj je na oltaru. Nju nađe mač što mene traži, u led i oganj za nas je išla. Po sto je srca dala svakom, a nju je sreća zaobišla. U teškom ratu i bez kraja, na pustom tlu gdje nema smjera. Jedini put sve mu je dala Njezina ljubav, njezina vjera. Ona kroz veći pakao prođe, ali pred nebom ostane čista. A samo je obična majka puka, tvoja i moja sasvim ista. Slaba su za nju sva iskušenja, život od jada i gorčina. Videć' je tako i Bog je htio, neka mu ona rodi Sina. Takva je bila sudbina njena, Marija majka, Marija žena.“
U procesiji na kraju sv. Mise je vraćen Gospin barjek na njegovo mjesto u crkvu, a poslije blagoslova su se svi prisutni mogli osvježiti hladnim sokovima i slatkišima, koje su donirali Željko Antunović i Boro Grljušić, kojima se župnik posebno zahvalio. Također se zahvalio na novčanim prilozima za nove prozore u crkvi kao i gospođi Krili i njezinim suradnicima na lijepo uređenom prostoru oko crkve, kao i u samoj crkvi.
(Galerija 1>) (Galerija 2>) (Galerija 3>)
Slavlje sv. Potvrde
U našoj župnoj crkvi Pomoćnice kršćana u Orebiću smo ove nedjelje na sv. Misi u 10 sati imali slavlje sv. Potvrde. Slavlje je vodio i dozvolom našeg biskupa Mata, zbog poznate situacije s koronavirusom, sakrament krizme podijelio župnik don Marko. Krizmanici su učenici drugog razreda srednje škole, dvadeset jedan kandidat (Pogledaj popis). Vrijeme je bilo prekrasno, možda malo pretoplo, ali ipak podnošljivo. I ovo slavlje je, kao i uvijek uzveličalo pjevanje našeg župnog mješovitog zbora pod vodstvom s. Anite Sučić, dominikanke.
Župnik je na početku misnog slavlja pozdravio sve prisutne, a posebno krizmanike, njihove kumove, roditelje i članove obitelji, a nakon „Slave“ i „Zborne molitve“ misna čitanja su imali Vid Kapiteli i Petra Roso. Pripjevni psalam su pročitali Ela Rikalo, Luka Martinović i Karmen Jana Šestanović.
U kratkoj homiliji župnik je, na temelju evanđeoskog izvještaja o uskrsnuću Jairove kćeri govorio o učinku molitvenih vapaja upućenih Isusu. Toliki su vapili „Gospodine, da progledam“, „Gospodine, da prohodam“, „Gospodine, da ozdravim“… i bili uslišani. „Iako je teško uvijek ostati ustrajan i hrabar, kako je to pokazao nadstojnik sinagoge Jair, ipak se u konačnici pokaže da je to jedini pravi i sigurni put do milosrdnog Isusova srca“.
Podjela sakramenta sv. Potvrde je uslijedila nakon obnove krsnih obećanja. Krizmanici su pomazani uljem krizme po čelu uz riječi: „Primi pečat dara Duha Svetoga“. Molitvu vjernika su čitali Ana Antičević. Laura Barić, Kristijan Šabić, Adrian Dukaj, Lara Maris Pleša, Katarina Pecotić, Leo Šestanović, Josip Jelinić, Michelle Vlahović, Martina Marković i Nikola Laleta. Nikola je također na kraju slavlja zahvalio župniku u ime krizmanika i njihovih obitelji knjigom „Najljepše molitve naših starih“ uz apostrofiranje pjesme A. B. Šimića „Nađeni Bog“: „Ne traži Boga mišlju u praznini, u kojoj se misao, tamna sjenka gubi, uza te Bog je uvijek u blizini, u stvarima oko tebe, u zvuku i muku. Bog ti je uvijek najbliži od svega, diraš ga rukama, gledaš ga u boji neba. Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica… Uza te Bog je, otvori sva čula, na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti, Bog oko tebe sja, treperi i šušti“.
(Galerija 1>) (Galerija 2>) (Galerija 3>) (Galerija 4>) (Galerija 5>)
„Tebe Boga hvalimo!“
- za sretan završetak nastave u ovoj školskoj godini
Ove Dvanaeste nedjelje kroz godinu smo u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću na sv. Misi u 10 sati zahvalili Bogu na svim darovima u protekloj školskoj 2020/2021 godini. Zahvalu smo izrekli kroz pjesmu „Tebe Boga hvalimo“, koju je na kraju sv. Mise otpjevao naš mješoviti župni zbor, vođen sestrom Anitom. Župnik don Marko na početku sv. Mise pozdravio sve prisutne, a posebno školsku djecu sa roditeljima, vjeroučiteljicama, nastavnicima, učiteljima i svima koji se brinu za dobar odgoj naše djece. U ime svih je zahvalio dragom Bogu što je, usprkos svim problemima, osobito onih vezanih uz koronavirus, darovao još jednu školsku godinu u kojoj su školska djeca, žrtvom i zalaganjem mnogih, a posebno vlastitim, mogli rasti u 'dobi i mudrosti kod Boga i kod ljudi'.
U prigodnoj homiliji je, vezano uz događaj oluje na moru, kada su valovi skoro potopili lađa s apostolima, dok je Isus spavao, govorio o životu i različitim olujama koje navaljuju na naš životni brod i često ga skoro potope. „Dobro je ipak“, rekao je, „da smo uvijek svjesni kako je Isus tu negdje uz nas, pa makar i spavao. Treba ga samo probuditi i zamoliti da intervenira.“
Sv. Vid, mč.
Danas smo u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću imali sv. Misu u crkvi Gospe Karmelske u Karmenu, ujutro u 8 sati. Okupilo nas se dvadesetak vjernika da odamo počast sv. Vidu, mučeniku. To smo učinili slijedeći stoljetnu tradiciju u ovoj župi.
Poznato je kako je ova župa slijednica župe iz Podgorja, koja je ustanovljena 1475. i posvećena sv. Vidu. Od 1638. ista je bila preimenovana u župu Gospe Karmelske, jer je sjedište župe bilo u Karmenu. Od 1855. sjedište se prenosi u Orebić na obalu, u crkvu sv. Stjepana. Kako je crkva sv. Stjepana bila premalena i sasvim trošna, time neprikladna za potrebe župne zajednice, u mjestu je sagrađena nova župna crkva i posvećena Mariji, Pomoćnici kršćana. Inače se Orebić kao župa kroz stoljeća imenuje: Hyllis, Oppidum Hyellense, Carmen, Carmine, Sabbioncello, Oeneum, Trstenica i Podgorje.
Na web-stranici ove župe (www.zupaorebic.hr), u rubrici o povijesti ove župe, napisano je kako se sa svom sigurnošću može držati da se župna crkva u Trstenici već zarana morala nalaziti na poziciji Karmen u Podgorju, tamo gdje je i knežev dvor, Crkva sv. Vida (Modesta i Krescencija) mučenika. Da je Sv. Vid bila matična crkva i važna za Trstenicu (Sabioncello), razabiremo i iz pisanja biskupa A. Gozze pri njegovoj vizitaciji Stonske biskupije za g. 1628. Tu stoji: "Svećenik je dužan reći Misu svake prve nedjelje u sv. Vidu i sv. Sakramenta, a za ostale nedjelje uokolo po crkvama bratovština." I u Sv. Vidu imala je sjedište istoimena bratovština, a vjerojatno i ona Presvetog sakramenta. Budući da je na Pelješcu, kao i u dubrovačkom kraju, nedjelja Presvetog sakramenta uvijek prva u mjesecu, a ne kao na Korčuli (i Hvaru) ona treća, očito je da zapis biskupa A. Gozze sugerira zaključak da je Sv. Vid sjedište Trstenice. To se dogodilo najvjerojatnije poradi sjedišta trsteničkog kapetana, koji je stolovao u dvoru, kao i drugdje u Dubrovačkoj Republici, uvijek malo poviše crkve i župnog dvora. To je trebalo upućivati na koncentraciju glavne lokalne vlasti koju nadzire Republika. Lokaliteti tih crkava uvijek su uzdignuti ili su barem na izrazito prisojnoj strani i suncem obasjani, tako da zadovoljavaju i ono što u hrvatskoj slavenskoj svijesti pobuđuje samo ime svetog Vida: "Sv. Vide, vidi mene!".
Ostale zanimljivosti iz naše župe možete pratiti u rubrici: KRONIKA