Groblja
Gdje ima ljudi, tu se umire, tu nalazimo i njihove grobove. Župa Trstenica (Sabioncello) nekad je sezala od prijevoja Gostinice pa sve« do Lovišta. Na tom prostoru nalazimo brojne ilirske gomile, a i to su svojevrsni grobovi. I u vrijeme koje ide prema pojavi kršćanstva, pa i poslije toga, grobovi su često kao privatni, posebni, za sebe. Poslije će za to biti određena posebna mjesta, najprije uz put, a zatim uz neki crkveni objekt uz glavni međumjesni put, rjeđe na nekoj uzvisini u vrijeme starohrvatskih grobova. Danas na prostoru orebičke župe zamjećujemo grobove uz crkve sv. Vida, sv. Jurja, Vele Gospe i sv. Lovra. Jedan je primjer ukopa iz Podobuča, prema Vizitaciji A. Gozze, bio u samostanu franjevaca na Badiji.
Groblje uz crkvu Sv. Jurja zasigurno je moralo biti staro i moralo je tijekom stoljeća primati mnogo pokopanih, jer je ono bilo glavno groblje. Zato je ta crkva imala bratovštinu i kadionicu i nije bila obična i neznatna kapela. Groblje uz Sv. Vida spominje se u XIV. st. u Karmenu. Ono je ovisilo o tamošnjoj župnoj crkvi i naselju koje se tamo smjestilo i zadovoljava starohrvatske kriterije, tj. da je na osami, na čistini i da ga dotiče samo onaj put koji prema njemu vodi. Tu je poslije sagrađen i Sv. Rok radi zaštite od zaraznih bolesti.
Najnovije i najveće suvremeno groblje u Orebiću utemeljeno je u prvoj polovici XIX. st. istočno od samostana i crkve Vele Gospe. Tu je u klaustru samostana bilo grobova iz XVII. i XVIII. st., ali od g. 1 837., za župnika don Ivana Pasqualija, podiže se ovo novo groblje. Ono je s vremenom postalo uređeno i dotjerano, s brojnim mauzolejima pa i zasebnim kapelama, gdje su pomorci i ostali dali svoj doprinos štovanju svojih pokojnika. Ovo je groblje s razlogom došlo na to mjesto vidika, širine i svjetla, i savršeno se uklapa u ozračje Gospe na nebo uznesene, što je znak prevladavanja svake smrti i zalog vjerničkog kršćanskog uskrsnuća.
Spomenimo i groblje uz Sv. Lovra u Žukovcu. I ta važna okolnost da su se tu pokapali pokojni upućuje na važnost te crkve u tom kraju. Poradi groblja i sprovoda, crkva je morala biti opskrbljena svime što je potrebno, i vjerojatno je nakad bila župna crkva. Grobovi oko nje pojačavali su nadu u vjernicima i put prema sigurnoj vječnosti.