Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player


Župni ured
Pomoćnice kršćana

Kralja Tomislava 5
HR-20250 Orebić
Tel./Fax. +385 20 713 004
Mob. +385 98 890 273
e-mail:
zupni.ured.orebic@du.t-com.hr

Kratka povijest Orebića

           Orebić (prije: Orebići) je danas najveće naselje na poluotoku Pelješcu i ima tendenciju još se razvijati i rasti. Ovo privlačno naselje relativno je novijeg datuma s obzirom na prostor koji zauzima i ime koje nosi, a opet, njegovi su korijeni od davnine. Najviše je napredovalo u zadnjih stotinu godina, a posebno nakon izgradnje kapitalnog objekta župne crkve Pomoćnice kršćana g. l884. Ovaj duhovni centar dao je svemu naselju i mjesnoj Crkvi sigurnost i sjaj. Od tada ovo naselje se urbano zbija i neumorno slaže uz pojas otvorenog i veoma pristupačnog mora. Ide i prema unutrašnjosti na izduženom i širokom prostoru, na gotovo ravnom, ali pjeskovitom tlu, gdje su nekad bili vrtovi, maslinici pa i vinogradi stanovnika, koji su se nekad čvrsto držali padina brda - Sv. Ilije, na razložnoj udaljenosti od mora i gusarskih naleta. Danas kroz Orebić prolazi pelješka autocesta, a tu je i trajektno pristanište s čestim vezama sa susjednom Korčulom. U davnim vremenima sve je bilo sasvim drukčije. S istočne strane silazio je antički put niz prijevoj Gostinicu i kroz današnje Mokalo, spojivši se u Vlaštici s putom koji je dolazio iz Trpnja i Vrućice, a naprijed kroz Stankoviće počeo se opet penjati prema današnjem Karmenu, Podgorju i Samostanu Velike Gospe, nastavljajući preko kamenitih kosa pa kroz Žukovac i Kučišće silazio u Viganj na more. Iz strateških razloga ovaj se put, kako je očito, uporno držao daleko od mora. Promatrači s Korčule sa svoja su dva punkta motrili Pelješko-korčulanski kanal, ne samo radi obrane od gusara, nego i radi prihvata dolaznika. Prvi je bio sa Žrnovske stražice, a drugi s vidikovca blizu Pupnata. Prvi je prihvaćao putnike u Banji za Žrnovo i antičku Lumbardu, a drugi putnike za Čaru, Smokvicu, Blato i Lastovo kroz Kneže i uvalu Račišće.
           Korčula se, dakle, u antici, slično kao i danas, naslanjala na Pelješac, a Pelješac je, upravo zbog blizine Korčule, stvorio svoju senzibilnost prema moru, navigaciji i širini svijeta. To je ta pelješka obala od Orebića do Vignja, u kojoj je nastao naziv Korkira. Po tome se poslije Pelješac zove starohrvatski Krkar, a otuda potječe i ime današnjem otoku i gradu Korčuli. Drži se da je Orebić dobio ime prema prezimenu obitelji Orebić, koja je, najvjerojatnije,  izbjegla nakon pada Omiša g. 1444. pred mletačkom osvetom i naselila se ovdje u kraju Dubrovačke Republike, nedaleko od mora u Trstenici. Naselje na sadašnjem mjestu nastalo je u XV. st., a u XVI. je njegova jezgra ojačala oko kaštela iz g. 1568. Istočno od kaštela bio je izgrađen ljetnikovac dubrovačkog vlastelina Sorkočevića, oko kojega su se počele podizati kmetske i druge stojne kuće. Tako se Orebić nastavio širiti i prema istoku i prema zapadu, i danas ima zaseoke: Trstenik, Fiskovića i Beleševo Selo, Sustipan, Blace, Škvar, sve to prema moru, i pod brdom: Bilopolje, Žukovac, Podgorje, Karmen, Stankoviće, Vlašticu i Mokalo.