OSTALE INFORMACIJE možete pogledati u rubrici *Obavijesti*
Korizmene pobožnosti
Navještenje Gospodinovo – Blagovijest
I ove smo godine svetkovinu Blagovijesti - Navještenja Gospodinova, u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću, proslavili sv. Misom u 17 sati u crkvi Anuncijati. Crkva se nalazi na obali u jugoistočnom dijelu Orebića, a prvi put se spominje pri biskupskoj vizitaciji A. Gozze g. 1625. g. Prije nekoliko godina je u cijelosti obnovljena. Sv. Misa je u njoj samo na ovu svetkovinu, a inače, posebno tijekom ljeta, služi za različite kulturne sadržaje: koncerte, likovne izložbe i dr. Vrijeme je bilo oblačno, ali bez kiše, prava proljetna 'južina'.
Na početku sv. Mise, kojoj je prethodila molitva svete krunice – radosna otajstva, župnik don Marko je pozdravio sve prisutne, a u prigodnoj homiliji je govorio o važnosti komuniciranja. Čovjek je biće komunikacije, a izostanak iste uzrok je otuđenja čovjeka bilo od ljudi, bilo od Boga. A Bog je htio da uspostavi trajnu sigurnu komunikaciju pa je zato poslao svog Sina kako bi po njemu, a i pristankom Marije i njezinim „Neka mi bude“, postavio temelj trajne komunikacije.
Kako je ova svetkovina pala u utorak na kraju sv. Mise smo imali pobožnost „13 utoraka na čast sv. Antuna“, a slavlje smo završili pjesmom „Djevice nevina“.
ČISTA SRIJEDA - PEPELNICA
Crkva od davnine ovaj dan prepoznaje pod imenom Srijeda pepelnica zbog jedinstvenog obreda koji se vršio na današnji dan. Tako su na Srijedu pepelnicu grešnici, u znak pokore, bivali posipani pepelom, a na prijelazu iz desetog u jedanaesto stoljeće pepelom se posipaju i svi vjernici.
Što se tiče porijekla imena Čista srijeda ima više teorija. Jedna od njih je da se toga dana pepelom detaljno čistilo kućno posuđe, a druga, vjerojatnija teorija je ona da su vjernici od toga dana pozvani raditi na čistoće svoje duše u čemu im pomaže korizmena pokora.
Pepeo
Pepeo je neizostavni simbol današnjega dana, a praotac naše vjere – Abraham, prvi je u Bibliji koji se ispred Gospodina prepoznaje kao prah i pepeo u trenutku dok ispred Gospodina posreduje za Sodomu:
»Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu«, opet progovori Abraham. – »Ja, prah i pepeo! Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?« »Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet«, odgovori. »Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?« – opet će Abraham. »Neću to učiniti zbog četrdesetorice«, odgovori (Post 18, 27-29).
No, dok se čovjek prepoznaje kao ništavilo, kao prah i pepeo, s druge strane u istom ovom tekstu do izražaja nam dolazi i punina Gospodinova milosrđa prema čovjeku koji je stvoren na Njegovu sliku i priliku, odnosno iako je čovjek napravljen od praha zemaljskog, u njegove nosnice udahnut je i dah života (usp. Post 2,7). I upravo je to tema današnjega dana, ali i činjenica s kojom će čovjek biti suočen tijekom cijele korizme: grešnost – milosrđe te smrt – život.
Tako je i sam pepeo kroz čitavu ljudsku povijest ostao podsjetnik na prolaznost, čišćenje ili poniženje, a u kršćanskoj tradiciji, kao i u židovskoj, simbol je pokore. A ako je simbol pokore, onda se u ovom kontekstu može reći i da je simbol poziva na obraćenje, odnosno na novi život. Sve to lijepo u sebi sažimaju riječi iz Evanđelja po Mateju (11, 21):
Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše: »Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama.«
Što se tiče prvih stoljeća kršćanstva, Tertulijan progovara o pepelu kao znaku pokore palih kršćana, a sv. Ciprijan govori o pokornicima koji se u zajednici bacaju ničice i valjaju se u pepelu, također u znak pokore. Sv. Izidor pak tumači zašto gesta posipanja pepelom: da se pokornici sjete da su prah i pepeo ili da si osvijeste da su postali prašinom, odnosno zli; baš kao što je i prvi čovjek, kada je sagriješio, vraćen u prah odakle je i uzet.
Povijest Pepelnice
O porijeklu Pepelnice ne možemo govoriti ne vratimo li se na sakramentar Gelasianum (cca. 7. st.) koji nam čuva svjedočanstvo o tome kako su na današnji dan grešnici započinjali javnu pokoru koja bi završavala ponovnim primanjem u zajednicu na Veliki četvrtak. Iako u obredu koji se nalazi u Gelasianumu ne nalazimo i gestu pepeljenja, ovaj sakramentar čuva svjedočanstvo o tome kako se zajednica nije odricala onih koji su zgriješili već ih je preporučivala Gospodinu. Tako su se u Rimu tijekom sedmog stoljeća neki pokornici toga dana ispovjedili (kako bi mogli pristupati svetoj pričesti), oblačili bi se u kostrijet i posuli glavu pepelom (u znak pokore).
Iako formulu blagoslova pepela susrećemo u Rimsko-germanskom pontifikalu (9. st.) kao dodatak redu pokore, obred je sigurno puno stariji budući da u jednom Antifonaru iz osmog stoljeća (Mont-Blandin) nalazimo četiri molitve za blagoslov pepela čiji tekst nam se sačuvao i nakon izdanja Rimskog misala nakon Tridentskog sabora o čemu će govora biti malo kasnije.
“Memento quia pulvis es et in pulverem reverteris – Spomeni se da si prah i da se u prah vraćaš”.
Nakon toga papa bi pepelio biskupe i ostali kler.
Godine 1091. održao se sabor u Beneventu i tada je papa Urban II. odredio da svi, i klerici i laici, prime na Čistu srijedu pepeo na glavu.
Što Gospodin želi i kako „ispuniti“ Njegovu želju?
Kako je bilo rečeno i ranije, u izdanjima Rimskih misala prije liturgijske reforme Drugog vatikanskog sabora ostale su nam sačuvane četiri molitve koje bi svećenik molio prigodom blagoslova pepela. U misnom slavlju svećenik može izabrati jednu od dvije ponuđene:
Bože, ti si na poniženje sažaljiv, na obraćenje milostiv.Prikloni se dobrostivo našim molitvama i izlij svoj blagoslov + na sve koji danas primaju pepeo. Daj da po korizmenoj obnovi kršćanskog života čiste duše proslave vazmeno otajstvo tvoga Sina. Po Kristu Gospodinu našem.
Razne su čovjekove želje tijekom života, no čovjek se rijetko zapita želi li si nešto Gospodin… Čitajući Sveto pismo, ali i uranjajući u molitvene tekstove koje nalazimo u Rimskom misalu, na ovome mjestu na konkretan način može se vidjeti koja je to jedina Božja želja za čovjeka: „Bože, ti nećeš smrti grešnika nego da se obrati i živi“.
I tako u knjizi proroka Ezekiela (18,32) čitamo ono što Bog ne želi, a u prvoj poslanici svetoga Pavla Timoteju (2,4) čitamo što Bog želi: „Ja ne želim smrti nikoga koji umire – riječ je Gospodina Boga…koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine“ (1 Tim).
Iako čovjek ima uvijek barem tri želje, Gospodin ima samo jednu, a u ispunjenju te želje računa na čovjeka i njegovo zalaganje da dođe do toga spasenja. Na putu do toga cilja kao jedno od pomagala, kako i molimo u gore navedenim molitvama, nudi se čovjeku „korizmena obnova kršćanskog života“, odnosno „korizmeno zalaganje“ koje nas poziva na obrat života: „Obratite se, dakle, i živite!“ (Ez 18,32). A da se onda čovjeku nije „zabavljati“ ovozemaljskim (prolaznim) stvarnostima, stvarnost pepela doziva mu u srce i um činjenicu da je stvoren za „blaženi cilj onkraj granica zemaljske bijede“ (Gaudium et spes, 18).
Kako to postići i kako na najjednostavniji način ispuniti Gospodinovu želju? Tako da čovjek što manje griješi. A u tom smjeru korizmeno vrijeme nudi nam dvije mogućnosti: odricanje i dodavanje.
Odricanje i dodavanje
„Odricanje kroti našu sebičnu narav, otvara nam srce za potrebne“, molimo u jednom korizmenom predslovlju. Dakle, to odricanje ne smije biti svrha samome sebi, nego je to odricanje uvijek okrenuto prema drugome. Ta napokon zato i postimo (i ne mrsimo), odnosno, odričemo se nečega u korist nekoga jer:
Ovo je post koji mi je po volji,
riječ je Jahve Gospoda:
Kidati okove nepravedne,
razvezivat’ spone jarmene,
puštati na slobodu potlačene,
slomiti sve jarmove;
podijeliti kruh svoj s gladnima,
uvesti pod krov svoj beskućnike,
odjenuti onog koga vidiš gola
i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.
Tad će sinut’ poput zore tvoja svjetlost,
i zdravlje će tvoje brzo procvasti (Iz 58,6-8).
Kako su u vrijeme došašća „popularne“ Mise zornice, tako je korizma „popularna“ po tome da se nečega odričemo. No, isto tako korizma je vrijeme i u kojem si čovjek može i nešto dodati, bez da se ičega odriče: više sudjelovanja na Misi, češća ispovijed, više molitve, više činjenja djela milosrđa, više ljubavi prema bližnjemu…
I tako na kraju i odricanje i dodavanje imaju i vode čovjeka prema istom cilju: da „čiste duše proslavimo vazmeno otajstvo“, ali i da postignemo „oproštenje grijeha i obnovu života na sliku uskrsnulog Gospodina“.
Misno slavlje Pepelnice
Misno slavlje Srijede pepelnice ima tri dijela: uvodni obred, službu riječi i euharistijsku službu. U uvodnom obredu izostavlja se pokajnički čin budući da ga nadomješta pepeljenje koje slijedi nakon svećenikove homilije.
„U misi ovoga dana blagoslivlje se pepeo od grančica maslina ili drugog drveća što su prethodne godine bile blagoslovljene“ (Rimski misal, str. 118). Nakon blagoslova pepela jednom od molitava koje su prethodno navedene, svećenik posipa pepelom prisutne, a pri tome može izgovarati jedan od tri ponuđena obrasca:
Obratite se i vjerujte Evanđelju. (Mk 1,15)
Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti. (usp. Post 3,19)
Spomeni se, čovječe, da si prah i da se u prah vraćaš. (usp. Post 3,19)
Dan obitelji
Svijećnica – Prikazanje Gospodinovo
Svetkovinu Prikazanja Gospodinova – Svijećnicu i međunarodni Dan života smo ove godine u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću proslavili svečanom sv. Misom i blagoslovom svijeća na sv. Misama u 10 i 17 sati. Župnik don Marko je na početku sv. Mise, uz pozdrav, uobičajenim uvodom objasnio smisao ove svetkovine, a potom je blagoslovio pripravljene svijeće. Prošao je kroz lađu crkve uz pjevanje hvalospjeva starca Šimuna: „Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj u miru. Ta vidješe oči moje Spasenje tvoje. Koje si pripravio pred licem sviju naroda: Svjetlost na prosvjetljenje naroda i slavu puka svoga izraelskoga.“
U homiliji je dijelom pročitao, a dijelom protumačio poruku za Dan života predsjednika Vijeća HBK za život i obitelj požeškog biskupa mons. Ive Martinovića, u kojoj on, između ostalog, kaže: „Povodom proglašenja Jubileja godine 2025. papa Franjo, bulom Spes non confundit, „Nada ne razočarava“, pozvao je Crkvu, kršćane diljem svijeta, ali i sve ljude dobre volje, da jubilejsku godinu iskoriste kao prigodu za buđenje nade. Polazeći od naslova bule Crkva, kao majka puna ljubavi, želi biti blizu čovjeku, svakom čovjeku, u svim okolnostima njegova života, a posebice u onim trenucima u kojima, težeći za srećom u životu, nepredvidljivost budućnosti u njemu izaziva proturječne osjećaje.“
„Činjenica je da se suvremeni čovjek nerijetko nađe u okolnostima kada ga preplavljuje strah, očaj i sumnja, kada dovodi u pitanje vrijednost i svetost ljudskog života, a neki čak propituju i njegovu korisnost. Takve okolnosti kao da u trenu zamagle i iskrive onaj ispravni i cjeloviti pogled na čovjeka, na njegov život i dostojanstvo koje je u svojoj biti neotuđivo utemeljeno u samom čovjekovom postojanju, pa time i u svakoj njegovoj životnoj fazi.“
I ove je nedjelje, uz naš mješoviti crkveni zbor, koji, vođen s. Anitom Sućić, svake nedjelje pjevanjem uzveliča misno slavlje, nekoliko pjesama za vrijeme pričesti otpjevao naš dječji zbor „Anđeli“ uz klavirsku pratnju prof. Marine Šabić Stanković.
Nedjelja Božje riječi
2019. godine je papa Franjo odredio da se treća nedjelja 'kroz godinu' slavi kao „Nedjelja Božje riječi“. U apostolskom pismu „Aperuit illis – Otvori im“, riječi uzete iz Evanđelja po Luki (24, 45): „Tada im otvori pamet da razumiju Pisma“ papa je napisao kako želi da ova nedjelja bude „posvećena slavljenju, promišljanju i širenju Božje riječi“, što je izričito navedeno u ovom apostolskom pismu.
U našoj župnoj crkvi Pomoćnice kršćana u Orebiću smo, kao i prošlih pet godina, započeli sv. Misu u 10 sati svečanim unošenjem Biblije u svetište. Bibliju je i ove godine nosio djelitelj pričesti u našoj župi Zoran Grljušić. Župnik don Marko je, pozdravljajući sve prisutne, a posebno naš župni dječji zbor „Anđeli“ sa njihovom voditeljicom prof. Marinom Šabić Stanković, (pogledaj popis), koji su po prvi put službeno nastupili u župnoj crkvi pjevajući nekoliko skladbi za vrijeme sv. Mise, naglasio kako je „Sve Pismo bogoduho“, po riječima apostola Pavla u II poslanici Timoteju, „korisno za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje i odgajanje u pravednosti“, a u homiliji je, između ostalog rekao: „ Naviještanje evanđelja i danas je bitno i hitno. Riječ Božja nije kristalizirana u apstraktnim i statičnim formulama, nego poznaje dinamičnu povijest koju čine ljudi i događaji, riječi i djela, razvoji i napetosti, a prije svega, ona je za svakoga, jer spasenje je za sve ljude.“
„Ne smije nam se dogoditi“, kako kaže papa Franjo, „da ispovijedamo velikodušnog Boga, a mi sami budemo Crkva uskoga srca; to bi bilo – dopustit ću si reći – prokletstvo; ispovijedati Boga širokoga srca i biti Crkva uskoga srca. Neka nam se ne dogodi da propovijedamo spasenje za sve, a činimo neprohodnim put za njegovo prihvaćanje; da znamo da smo pozvani donositi navještaj Kraljevstva, a istodobno zanemarivati Riječ, raspršujući se na sve strane oko mnogih sporednih poslova ili mnogih sporednih rasprava. Božja blizina nije neutralna, njegova prisutnost ne ostavlja stvari onakvima kakve jesu, ne štiti spokojan život. Tu je promjena koju stvara Riječ, to je obraćenje. Riječ nas, naime, dovodi u krizu jer je oštra poput mača koji prodire u život, dajući da razlučimo osjećaje i misli srca. Ulazi u nas preobražavajući nas i usmjeravajući naš život prema Gospodinu.“
Sveta tri kralja
Svetkovinu Bogojavljenja, Sveta tri kralja, smo u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću proslavili pjevanom sv. Misom u 17 sati. Za vrijeme sv. Mise smo, kako je to višestoljetni običaj, blagoslovili sol i vodu. Vjernici ih nose u svoje domove i koriste kao moćno sredstvo protiv svakog zla duše i tijela.
Na početku sv. Mise župnik don Marko je pozdravio sve prisutne, a posebno one koji nose imena triju kraljeva: Gašpar, Melhior i Baltazar. Također je rekao kako današnja svetkovina ima više naziva. Uz uobičajeni Sveta tri kralja naziva se još i Bogojavljenje, jer se Bog objavio svim narodima i Vodokršće zbog obreda blagoslova vode. Napomenuo je i povijesnu činjenicu slavljenja ove svetkovine: u Rimokatoličkoj Crkvi su se Sveta tri kralja u početku slavili zajedno s Božićem 25. prosinca, a tek se krajem IV. stoljeća ovaj blagdan počeo slaviti 6. siječnja.
Odmah iza navještaja evanđelja, kako je to drevni običaj Crkve, župnik je pročitao Bogojavljenski navještaj, tj. proglas svetkovanja Uskrsa i tijek liturgijske 2025. godine. Uslijedio je blagoslov soli i vode i molitva vjernika, a na kraju su se svi složili s onim što je netko lijepo rekao: „Sve će zvijezde popadati, samo ona betlehemska ne; svi će kraljevi ostati bez krune, samo oni betlehemski ne; svi će jezici umuknuti, samo betlehemskih pastira ne; sve će pjesme prestati, samo ona betlehemskih anđela ne…“.
Božićno vrijeme
U našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću smo rođendan Isusov, Božić, proslavili kao i obično. Kroz cijelo došašće smo imali sv. Mise „Zornice“, a posebno je učinjena akcija prikupljanja odjeće i obuće za stradale od poplave u Jablanici. Zajednička ispovijed je bila u petak pred četvrtu nedjelju došašća, a župnik don Marko je u zadnja dva tjedna pred Božić pohodio tridesetak starijih i nemoćnih osoba u obiteljskim domovima.
Na polnoćki je bilo lijepo i svečano. Božićne pjesme je pjevao naš mješoviti zbor vođen prof. Marinom Šabić Stanković na orguljama, klavijature je svirao Leon Rikalo, a gitaru Roko Šundrica. Borove, ikebane i jaslice je i ove godine sa svojim suradnicima uredila s. Anita Sučić, dominikanka.
Na Božić se na sv. Misi u 10 sati okupilo dosta vjernika. Vrijeme je bilo lijepo. Pjevao je naš mješoviti zbor. Župnik je, kao i prošlih godina, umjesto homilije pročitao božićnu čestitku našeg biskupa Roka, u kojoj biskup, vođen riječima naslova poruke „Isus krist – nada naša“, na početku kaže da „Božićno otajstvo, tajna Božje ljubavi koja se utjelovljuje u liku malenog djeteta, ponovno nam dolazi. U ovo sveto i milosno vrijeme srce nam ispunjava zahvalnost i nada jer se prisjećamo Božjeg obećanja da nikada nećemo biti sami. Bog ulazi u naš svijet, u našu povijest, u našu svakodnevnicu – kako bi nas podsjetio da smo ljubljena djeca Njegova.“ Na kraju svoje čestitke biskup poziva sve vjernike da ove blagdane dožive „kao priliku za susret – s Bogom i jedni s drugima. Dopustimo Kristu da u nama učini svoje prebivalište i da njegova prisutnost preobrazi naše odnose, naše zajedništvo i našu svakodnevnicu. Neka nas Božić potakne da širimo svjetlo koje smo primili – svjetlo ljubavi, mira i nade.
S tim mislima, od srca vam želim blagoslovljen i radostan Božić te sretnu i ispunjenu novu godinu! Neka Božje svjetlo obasja vaš život, a njegova ljubav neka bude vaša snaga i radost!“
Na blagdan sv. Stjepana, đakona i prvomučenika, koji je suzaštitnik ove župe, je zbog jake bure izostala, na početku sv. Mise u 16.oo sati, procesija oko župne crkve s kipom sv. Stjepana.
(Galerija 1>) (Galerija 2>) (Galerija 3>)
Božićna čestitka
Božićni koncert
Ostale zanimljivosti iz naše župe možete pratiti u rubrici: KRONIKA