Sveti Lovro         

 

          U Žukovcu, dijelu župe Orebić koji se nalazi iza franjevačkog samostana Gospe Velike, kapela je sv. Lovra, đakona i mučenika. Ona se spominje prvi put g. 1564. pri vizitaciji biskupa A. Gozze. I ove godine je po prekrasnom vremenu sv. Misa bila u osam sati, a uz župnika don Marka bilo je i pedesetak vjernika, kako domaćih hodočasnika tako i onih koji u Orebiću, ili tu negdje u blizini, borave kao gosti.

          „Sv. Lovro je“, kako piše J. Antolović u svojoj zbirci propovijedi o svecima i blaženicima: S duhovnim velikanima, „bio učenik pape Siksta II., koji ga je zbog njegovih mladenačkih vrlina ljubio kao što otac ljubi najboljega sina te ga, unatoč mladoj dobi, uvrstio u broj sedmorice uglednih rimskih đakona. Štoviše, stavio ga je kao protođakona svima na čelo. Iskazavši mu tako veliko povjerenje, Papa mu je prorekao da ga čeka teška borba za vjeru u Krista: „Mene Gospodin štedi jer sam slab starac, no tebi je odredio slavnu pobjedu.“ Papa je još rekao đakonu Lovru neka povjereno mu crkveno blago podijeli siromasima. On je to poslušao pa je tako mogao za vrijeme Valerijanova progonstva, kad ga je sudac istražitelj upitao za blago Crkve, uprti prst u siromahe te reći: „Evo blaga Crkve!“ Na to je bio izbičevan te na roštilju spaljen. Nalazeći se na tom užarenom strašnom mučilu, dobacio je okrutnom tiraninu: „Na jednoj sam strani pečen, okreni me na drugu!“ Mučeništvo se sv. Lovre prema pouzdanim pisanim izvorima zbilo 10. kolovoza 258. g. ...(Galerija...>>)