Bogojavljenje – Sveta tri kralja
Iz liturgijske crkvene tradicije znamo da se Božić i Bogojavljenje u Rimokatoličkoj Crkvi slavilo zajedno 25. prosinca, a onda je krajem 4. stoljeća uvedeno slavlje Bogojavljenja 6. siječnja. Božić je tako ostao blagdan Isusova rođenja, a Bogojavljenje je naglašavalo spomen pohoda triju Mudraca ili kraljeva s istoka. Kao treća značajna svetkovina božićnog vremena slavi se Isusovo krštenje. Ovom svetkovinom završava sveto božićno vrijeme.
Ove godine smo ovu svetkovinu u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću proslavili sv. Misom popodne u 17 sati. Iako je vrijeme bilo kišovito i prohladno ipak se okupio lijepi broj vjernika. Prema drevnom običaju imali smo i blagoslov vode. Vjernici vodu uzmu i ponesu doma. Blagoslivljaju domove i sve što posjeduju. Božji blagoslov je moćno sredstvo u borbi protiv svakoga zla.
Župnik don Marko je na početku sv. Mise govorio o smislu ove svetkovine, a u homiliji je posebno naglasio činjenici završetka svete ili jubilarne godine i zatvaranje svetih vrata na bazilici sv. Petra u Rimu. Tom prigodom je papa Lav XIV rekao: „Danas slavimo Bogojavljenje Gospodinovo svjesni da u njegovoj prisutnosti ništa ne ostaje kao prije. To je početak nade. Kad se Bog objavljuje, ništa ne može ostati nepromijenjeno. Završava jedna vrsta mira koji melankolicima ponavlja: ‘Nema ničega novog pod suncem’, a započinje nešto o čemu ovise sadašnjost i budućnost“.
Sveti se Otac potom osvrnuo na Sveta vrata, istaknuvši da su ona bila svjedoci prolaska brojnih muškaraca i žena, hodočasnika nade, na putu prema gradu uvijek otvorenih vrata – novom Jeruzalemu. „Što je potaknulo sve te ljude?“ – upitao je Papa te dodao kako je duhovna potraga jedno od ključnih pitanja na završetku Jubilejske godine. „Milijuni ljudi prešli su prag Crkve. Što su pronašli? Kakva su bila njihova srca, kakva njihova otvorenost, kakav odgovor? Poput mudraca ti su ljudi prihvatili rizik vlastitoga puta. U svijetu punom nevolja, često odbojnom i opasnom, osjećaju potrebu krenuti i tražiti. Svi smo mi životi u hodu“, istaknuo je Papa, dodavši da upravo evanđelje potiče takvu dinamiku i usmjerava je prema Bogu koji nas može uznemiriti jer ne ostaje nepomičan u našim rukama poput idola od srebra i zlata. „To je živi Bog, Bog koji daje život“, rekao je, dodavši da se taj miris života mora širiti iz katedrala, bazilika i svetišta koja su bila odredišta jubilejskih hodočašća“.