Ljetna nedjelja - Novi ministranti - Svjetski dan djedova i baka
Danas, na XVII. nedjelju kroz godinu u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću, na sv. Misi u 10 sati, bilo je svečano. Ljeto je u punom jeku, što se osjeća na svakom koraku i u svakom dijelu Orebića. Vidljivo je to i u našoj župnoj crkvi u vrijeme svetih misa. Po peti se put ove godine slavio Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba. Također su u ministrantski zbor ove župe primljena nova tri člana: Lukša Antičević, Luka Tolj i Luka Vinko Tolj.
Župnik don Marko na početku sv. Mise ove ljetne nedjelje pozdravio sve prisutne, a posebno one koji su po prvi put u našoj župnoj crkvi. Osobito je pozdravio djedove i bake i starije osobe ukazujući na teškoće života svih generacija, pa tako i starijih osoba. Ipak je u svemu spasonosno da se možemo osloniti na one s kojima živimo, a Božja pomoć nikad nije upitna. To je istinska utjeha usprkos činjenici o kojoj govori D. Vitas: „Kad ti bude teško, a bit će, kad te stisne ono izvanjsko i ono unutarnje… kad ti ponestane daha i kad te maske koje nosiš počnu gušiti, a okovi stezati do bola i kad ti ujedanje samog sebe ne donosi olakšanje, sjeti se da nisi sam“.
O istom problemu je govorio u svojoj poruci pod naslovom „Blago čovjeku koji nije izgubio nadu“ papa Leo XIV. u kojoj, između ostalog, kaže: „U Knjizi Sirahovoj kaže se da su blaženi oni koji nisu izgubili nadu (usp. 14, 2), stavljajući do znanja da u našim životima – posebno ako su dugi – može biti mnogo razloga da se prije osvrćemo na ono što je iza nas, nego na ono što je pred nama. Ipak, kako je papa Franjo napisao tijekom svog posljednjeg boravka u bolnici, „naše je tijelo slabo, ali i usprkos tome ništa nas ne može spriječiti da ljubimo, molimo, darujemo sebe, da jedni za druge budemo, u vjeri, svijetli znakovi nade“ (Angelus, 16. ožujka 2025.). Imamo slobodu koju nam nikakva teškoća ne može oduzeti: slobodu da volimo i molimo. Svi možemo, uvijek, voljeti i moliti.
Ti znakovi vitalnosti ljubavi, koji imaju izvor u samom Bogu, daju nam hrabrost i podsjećaju nas da „ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja“ (2 Kor 4, 16). Stoga, posebno u starosti, sve se usrdnije uzdajmo u Gospodina. Svakodnevno se obnavljajmo susretom s njim u molitvi i na svetoj misi. Prenosimo s ljubavlju vjeru koju smo živjeli tolike godine u obiteljima i svakodnevnim susretima: hvalimo uvijek Gospodina za njegovu dobrohotnost, njegujmo jedinstvo s našim dragima i otvorimo svoja srca onima koji su daleko, a posebno onima koji su u potrebi. Bit ćemo tako znakovi nade u svakom životnom dobu.“