Krštenje Gospodinovo
Svetkovinom Krštenja Gospodinova završava Božićno vrijeme, a započinje prvi dio tzv. vremena kroz godinu. Na jutarnjoj sv. Misi u 10 sati smo, predvođeni našim mješovitim zborom, još jednom pjevali božićne pjesme i uživali u lijepo okićenim borovima, ikebanama i jaslicama u našoj župnoj crkvi Pomoćnice kršćana u Orebiću. Vrijeme je bilo lijepo, malo prohladno. Na sv. Misi je bio manji broj vjernika nego obično zbog školskih praznika i zbog odlaska mnogih na kratkotrajni odmor ili u posjet rodbini i prijateljima.
Župnik don Marko je u homiliji rekao kako nam „Crkva u ovo božićno vrijeme stavlja pred oči tri temeljna iskaza o Isusu Kristu, tri objave o njemu kao otkupitelju svijeta. Najprije se objavljuje kao dijete i kao takovog susreću ga pastiri, jednostavni ljudi iz naroda, siromašni i prezreni. Isus očito postaje njihovim odvjetnikom, zagovornikom i pomoćnikom. No, već uz njegovu kolijevku duhovi se dijele: Herod se uznemiri i sav Jeruzalem s njime. Novorođeni izraelski kralj je postavljen na “propast i uzdignuće mnogima u Izraelu”, kako je rekao starac Šimun prilikom Isusova prikazanja u hramu. Od početka se pokazuje i kao “znak osporavan.” Tako mudraci s istoka postaju zastupnici poganskih naroda: nakon što su ga odbacili Židovi, Kristovo poslanje prelazi na druge narode, jer on je Spasitelj svih ljudi. Po njemu i u njemu počinje novi narod Božji. To možemo nazvati njegovim drugim objavljenjem. A, danas na blagdan Krštenja Gopodinova predstavlja nam se i treća Kristova slika: Isus, koji se kao naš brat zauzima za nas do posljednjeg, i koji kao sluga Božji preuzima na sebe našu krivnju, biva potvrđen kao ljubljeni Sin u kome je sva Očeva milina. Isus, brat svih ljudi, objavljuje se kao ljubljeni Božji sin. Ova istina vjere je već od prvih kršćanskih vremena tipično kršćanska. Bog se u Isusu iz Nazareta objavio jednom zauvijek na jedinstven način. Scena njegova krštenja na rijeci Jordanu pomaže nam razumjeti ovu tajnu. Isus, koji je sam bez grijeha, krsti se u znak pokore. Spreman je u poslušnosti prema Ocu ići putem samoodricanja - do smrti na križu. I budući da je kao Božji Sin postao našim subratom, Bog sam nam se objavio kao 's nama Bog', tj. 'Bog radi nas'. I nije se stidio niti se stidi nazvati nas svojom braćom.“