Polnoćka i Božić
Ove godine smo u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću, kao i u većini župa u našoj biskupiji, Hrvatskoj i svijetu, imali drugačiju proslavu Božića. Nismo mogli, zbog poznate situacije s Covidom 19, imati uobičajene pripreme: duhovnu obnovu, zajedničku ispovijed i sl. Ipak smo kroz advent prikupljali pomoć za najpotrebitije u našoj župi i nešto preko tri tisuće kuna podijelili neposredno pred Božić.
Polnoćka, radi posebnih mjera, nije bila u ponoć, nego u 20 sati, a okupio se mahom mlađi svijet. Naša crkva ima 350 m2 pa je dozvoljeno da bude prisutno pedeset osoba, s time što se članovi iste obitelji računaju kao jedna osoba. Nije svirao naš orkestar (orgulje – Marina; harmonika – Tin; gitara – Ivo i mandoline – Neno i Marko), nego je pjevanje božićnih pjesama prof. Marina pratila na orguljama. Crkvu, a posebno jaslice, je i ove godine lijepo uredila s. Anita.
Na Božić se na sv. Misi u 10 sati okupio približan broj vjernika kao na 'Polnoćki'. Pjevali su članovi našeg mješoviti zbora, a svirala je s. Anita.. Župnik je čestitao Božić svima, a posebno obiteljima koje su pogođene ovom pandemijom. Pročitao je i božićnu čestitku našeg biskupa Mata u kojoj biskup, između ostalog, kaže: „ Ovogodišnja proslava Božića u Dubrovačkoj biskupiji posebna je po tome što je Biskupija trenutačno bez biskupa, sa mnom kao apostolskim upraviteljem. Jedinstvena je i po tome što se događa u vrijeme pandemije koja nas je lišila mnogih lijepih stvari povezanih uz Božić, ali i prisilila da se oslobodimo mnogo toga suvišnog, nebitnog i da lakše dođemo do srži božićne poruke. Također je posebna i zbog mog odlaska iz Dubrovačke biskupije. Od svega onoga što su nam nametnuli tradicija i običaji, onoga što su nam nametali i neki drugi interesi naših suvremenih proslava Božića, ostao nam je On, Božić, Isus sâm, koji nam se nudi da se, u nama i po nama i našim životima, rodi za ovaj naš današnji svijet ili da ga, kao što ističe sv. Karlo Boromejski, »rodimo u sebi i drugima«. To rađanje Isusa Krista u nama i po nama događa se po ljubavi koja je sama u sebi vrlo stvarna. Ona se ne pokazuje u riječima nego u gestama, stavovima i djelima po kojima u drugima budimo novu snagu, nadu i radost. Prihvatiti, saslušati, osušiti suzu, utješiti, imati razumijevanja, biti strpljiv, ohrabriti, pružiti dobar primjer… geste su po kojima činimo ljubav djelotvornom i Boga prisutnim u našim životima“. (Galerija 1>) (Galerija 2>) (Galerija 3>)