Nedjelja Božje riječi
Papa Franjo je odredio da se treća nedjelja liturgijskog vremena 'kroz godinu' slavi kao „Nedjelja Božje riječi“, tj. kao nedjelja „posvećena slavljenju, promišljanju i širenju Božje riječi“, kako je i navedeno u apostolskom pismu u obliku motuproprija „Aperuit illis – Otvori im“. „Tada im otvori pamet da razumiju Pisma“ riječi su iz Evanđelja po Luki (24, 45). a opisuju Isusovu duhovnu gestu kako bi učenici razumjeli da su njegova muka, smrt i uskrsnuće dio Božjeg plana. Ovo apostolsko pismo je potpisano 30. rujna prošle godine, na liturgijski spomendan sv. Jeronima, o početku proslave 1600. obljetnice njegove smrti, a posebno zato što je sam sv. Jeronim, kao istinski poznavatelj sv. Pisma, napisao: „Nepoznavanje Pisma, nepoznavanje je Krista“.
Na početku sv. Mise u 10 sati u našoj župnoj crkvi Pomoćnice kršćana u Orebiću, župnik don Marko je, osvrćući se na proslavu ove nedjelje, primio Bibliju, koju je u svečanom ulazu donio Zoran Grljušić. Naglasio je kako je 'Božja Riječ predana kao dar Božje ljubavi čovjeku pa smo dužni, zbog iste ljubavi, nastaviti taj dragocjeni darivajući niz'.
U homiliji je ukratko protumačio sadržaj ovog papinog apostolskog pisma u kojemu je, između ostalog, naglašeno: „Nedjelja Božje riječi želi odgovoriti na mnoge zahtjeve koji su došli iz Božjega naroda, kako bi se ona mogla 'slaviti u čitavoj Crkvi, u jedinstvu nakana'. U različitim mjesnim Crkvama postoji bogatstvo inicijativa koje Sveto pismo čini sve dostupnijim vjernicima, tako da se osjećaju zahvalnima na toliko velikom daru, zauzetima da ga žive u svakodnevici te odgovornima da ga dosljedno svjedoče. Sveto pismo pripada svemu Božjemu narodu i svim njegovim članovima. Biblija ne može biti samo baština nekih, a još manje zbirka knjiga za nekolicinu povlaštenih. Ona poglavito pripada narodu koji je sabran da bi je slušao i da bi se u toj riječi prepoznao.“
Na kraju ovog apostolskog pisma papa Franjo kaže: „Budući da Pisma govore o Kristu, omogućuju vjerovati da njegova smrt i uskrsnuće ne pripadaju mitologiji, nego povijesti, te se nalaze u središtu vjere njegovih učenika. Duboka je spona između Svetoga pisma i vjere vjernika. Budući da vjera dolazi od slušanja, a slušanje je usredotočeno na Kristovu riječ, poziv koji se nameće jest nužnost i važnost koju vjernici moraju pridavati slušanju Gospodnje riječi bilo u liturgijskom činu, bilo u osobnoj molitvi i promišljanjima“.
(Galerija >)