Presveto Trojstvo i „Tebe Boga hvalimo“ za sretan završetak ove nastavne godine
U našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću ove prve nedjelje po Duhovima proslavili smo svetkovinu Presvetog Trojstva. Kako je u petak završila nastavna 2018/2019-a godina, ove nedjelje smo pjevajući „Tebe Boga hvalimo“ zahvalili Bogu za sva dobročinstva primljena u protekloj nastavnoj godini. Vrijeme je bilo prekrasno, malo sparno, ali podnošljivo, pa se okupio lijepi broj vjernika na sv. Misi. Uz naš Mješoviti zbor pjevao je i Dječji zbor, kojega također vodi s. Anita Sučić, dominikanka.
Na početku sv. Mise župnik don Marko je, pozdravljajući sve prisutne, posebno pozdravio školsku djecu i sve koji se brinu za njihov prosperitet u svakom pogledu, a potom je pozvao vjernike da se kroz cijeli život oslanjaju na Trojedinoga Boga kako bi po Bogu Ocu Stvoritelju mogli biti sustvaratelji, po Bogu Sinu Otkupitelju suotkupitelji, a po Bogu Duhu Svetom Posvetitelju nositelji posvećenja i blagoslova. U homiliji je govorio o našoj vjeri u Presveto trojstvo: Oca, Sina i Duha Svetog u svjetlu Apostolskog i Nicejsko – carigradskog vjerovanja. „Naš hod u vjeri u ovom životu je zapravo kao putovanje vlakom. Ljudi ulaze i izlaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti. Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijeloga našega putovanja. Primjerice, naši roditelji...Nažalost, istina je posve drukčija. Kad – tad oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i svoga društva. Međutim, u vlak će unići druge osobe koje će nam biti veoma važne. To su naša braća i sestre, naši prijatelji te ljudi koje susrećemo te koje ćemo zavoljeti u svome životu… Mnoge osobe koje ulaze u vlak gledaju na putovanje kao na kratku šetnju. Drugi pak na svojoj vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu. Ali ima i onih koji su u vlaku za vožnje uvijek nadohvat ruke te spremno pomažu onima kojima treba pomoć… Najveći je misterij putovanja što ne znamo kad ćemo mi sići s vlaka, a isto tako ne znamo ni kad će naši suputnici sići. I bit ćemo veoma tužni i žalosni kad budemo morali sići zauvijek… Dao nam Bog sretno putovanje i spoznaju da se na kraju sva muka stostruko isplatila.“ (Galerija >)