Deseta obljetnica smrti dr. Franje Tuđmana

 

           U prigodi desete obljetnice smrti dr. Franje Tuđmana,   prvog predsjednika neovisne i slobodne Republike Hrvatske, u   Orebiću je na rivi, uz pristanište, načelnik gosp. Tomislav   Jurjević,  zajedno sa svojim suradnicima  i brojnim   mještanima, uz prigodni govor otkrio kamenu ploču s   hrvatskim pleterom i natpisom „OBALA DR. FRANJA   TUĐMANA“. Potom su se okupljeni uputili u župnu crkvu   Pomoćnice kršćana gdje je bila misa. Misu je predmolio   župnik don Marko zajedno sa gvardijanom samostana Velike   Gospe u Orebiću fra Ivanom.
           Pozdravljajući sve   prisutne na početku je župnik   posebno istaknuo „da smo se okupili da kao vjernici   dadnemo hvalu Bogu, a također da se   pomolimo za dragu   nam Domovinu i za sve one koji su radili i rade za njezino dobro i njezinu bolju budućnost.“
           U homiliji je usporedio hod izabranog naroda kroz pustinju do slobode, s hodom hrvatskog naroda kroz njegovu povijest do njegove slobode. Žrtve su neminovne, ali prema onoj Gundulićevoj: “O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do... Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi, ne mogu bit plaća tvoj čistoj ljepoti”, sloboda je vrijedna svake žrtve.
           „Čini se da je sudbina čovječanstva i pojedinih naroda slična sudbini izabranog naroda. Zar čovjek, pa tako i čovječanstvo, kroz svu povijest zapravo ne putuje prema nekoj obećanoj zemlji, ka nekom obećanom životu u miru i blagostanju. I kao da se taj hod kroz pustinju stalno nastavlja, a obećana zemlja kao da je sve dalje i dalje.“
           „U najtežim časovima za Izabrani narod ustajali su proroci koji su im izricali riječi utjehe i ulijevali nadu, kao i najavljivali bolju budućnost. I hrvatski narod ih je trebao kroz svu svoju povijest, pogotovo onda, kad se radilo o biti ili ne biti. Neosporno je da se dr. Franju Tuđmana može svrstati među ljude o kojima veliki hrvatski pjesnik Tin Ujević, u svojoj pjesmi “Visoki jablani” ovako pjeva: “Oni imaju visoka čela, vijorne kose, široke grudi; od gromora njina glasa, šuma i more se budi. A kad rukom mahnu, obzori svijeta se šire, i prodiru u vis, u etere. A za svoju snagu, oni su zahvalni bijedi, sužanjstvu, gladi i patnji. Oni imaju snagu vjere, što živi u smaku, i vrelo svjetlosti što tinja u mraku, i sunce u oblaku.”
           „Iako su ti veliki ljudi redovito malobrojni, neshvaćeni, zastrašivani, progonjeni, zatvarani i ubijani, ipak oni nikad ne posustaju i nikad se ne predaju. Takav je bio i dr. Franjo Tuđman. Imati ulogu predvodnika, proroka,  ne znači čekati neka bolja vremena, nego upravo sada i ovdje, hic et nunc,  uporno raditi za opće dobro, pogotovo prenositi oduševljenje za prave vrijednosti i ideale na mlade. To je Franjo Tuđman shvatio i svim srcem i dušom se za to zalagao.“
           „Zahvalni Bogu za sve dobro, koje nam je po zauzetosti pokojnog predsjednika Tuđmana, kao i po žrtvama nebrojenih znanih i neznanih članova našega naroda darovano, zamolimo našu nebesku Majku, Pomoćnicu kršćana, da nam pomogne odgovoriti snagom istine i ljubavi na nove izazove sadašnjeg trenutka i da se bez oklijevanja svakog dana i u svakoj sredini zauzimamo za izgrađivanje istinske kulture mira i općeg dobra.”