Gospa od Otoka – Porcijunkula
Vjernički puk Korčule, Orebića, Lumbarde i drugih mjesta otoka Korčule i poluotoka Pelješca okuplja se već vjekovima na otoku Badiji slaveći Gospu od Otoka na dan svetkovine Gospe od anđela, koja se slavi 2. kolovoza. To je prisjećanje na dan obraćenja sv. Franje, koji se dogodio 2. kolovoza 1208. godine u malenoj crkvici svete Marije od Anđela, podno grada Asiza, a ta crkvica je poznata kao Porcijunkula. Ovog se dana također dobiva potpuni oprost, kojega je godine 1216. sv. Franjo izmolio od pape Honorija III. Potpuni oprost nije samo ispovijed. U ispovijedi se brišu grijesi, a svakim teškim grijehom zaslužujemo vječnu i vremenitu kaznu. Od vječne kazne dobivamo oprost na ispovijedi, a vremenitu kaznu moramo „otplatiti“ ili ovdje na zemlji dobrim djelima i molitvom ili poslije smrti u čistilištu.
Gospu od Otoka posebno slave vjernici Korčule i Orebića zbog njezine čudesne obrane od turske najezde u drugoj polovici XVI. st. Uluz Alija, zapovjednik turskog brodovlja, htio je osvojiti Korčulu, ali se kanonik Antun Rozanović, zajedno s vjerničkim pukom, pred slikom Gospe od Otoku, koja se s Badije uvijek donosila u korčulansku katedralu, ako bi na pomolu bila neka nevolja, utekao pod njezinu moćnu zaštitu. Zapuhao je jak vjetar i „otpuhao“ tursko brodovlje. Korčulanski kanal je tako očišćen od toga zla.
U spomen tom čudesnom događaju na Otoku, kasnije je dobio ime Badija po samostanu (lat. abbatia - opatija) koji je izgrađen na prelasku 15. na 16. stoljeće, u samostanskoj crkvi bude misa, kojoj prethodi mogućnost za ispovijed i osobne molitve. I ove godine su deseci barki različitih veličina bacile sidro ili se vezalo uz rivu ispred samostana. Hodočasnici su najprije pošli u crkvu, renesansno djelo, a monumentalni klaustar sagradili su korčulanski majstori u 15.i 16. stoljeću, pomoliti se ispred čudotvorne slike Gospe od Otoka. Stariji su pripovijedali mlađima o samostanu, koji je doživio razne prepravke, 1909 je proširen i dograđen, a franjevci su ga morali napustiti poslije Drugog svjetskog rata. 1950 je preuređen u sportski centar i odmaralište i prilično devastiran. Prije nekoliko godina je vraćen franjevcima i sada se obnavlja, što je vidljivo bilo unutar samostanskih zidina bilo izvana. Misu je prevodio fra Bože Milić iz Međugorja uz asistenciju desetak svećenika. Poslije mise i molitve pred slikom Gospe od Otoka bila je mogućnost za osvježenje sokovima i keksom, a onda smo se radosno u dva broda vratili u Orebić. Uz pelješkog dekana mons. Antu Markovića i župnika don Marka, fra Ivana Lelasa, gvardijana franj. samostana u Orebići i o. Mihaela Maria Tolja, domaćeg sina i župnika župe sv. Križa u Dubrovniku, na hodočašću je bilo dvjestotinjak vjernika.
Galerija slika:>>