Nedjelja s Pomoćnicom

 

      Svake godine početak srpnja označi nešto novo, drugačije, radosnije, raznolikije… Više ljudi, prometa, obaveza, mogućnosti…

     Isto svjedoči nedjeljno jutro u župnoj crkvi Pomoćnice kršćana. Čisto more, slastan zalogaj i dobra kapljica krijepe tijelo. Duši treba drugačija „hrana“, poput ove koju je ponudio domaći sin, pjesnik Frano Vlatković u pjesmi „Moja Pomoćnica“: .... (Galerija...>>)

 

 

More me donijelo do obale tvoje.
Oči blistaju, poniženi umjetnici ponovno se dižu.
Jasna svjetlost oživljuje pogažene slike.
A pred crkvom vjetar se oklopa svoga posramio.

Pomoćnice, otvori razgovijetna krila.
Ono što će doći u našim prsima klija.
Majko, nutarnje suze u ushićenja pretvaraš.
Orebić za njih nikakvih međa nema.
Ćutimo u dahu pregnuća korake posvećene.
Nesuvislih riječi plodovi ne zriju.
Istinom jedinom sačuvati možemo sebe.
Crni bič tame prijeti, temelje iskušava.
A mi bespogovorno svoja srca tebi zavjetujemo.