Korizma
Slavlje sv. Potvrde
Ove nedjelje je na sv. Misi u 10 sati, u župnoj crkvi Pomoćnice kršćana u Orebiću, bilo slavlje sv. Potvrde. Krizmu je podijelio župnik don Marko. Krizmanici su učenici trećeg razreda srednje škole, jedanaest kandidata (Pogledaj popis) . To je generacija koja je trebala primiti sv. Krizmu prošle godine, ali je odgođena zbog poznate situacije s Covidom 19. Vrijeme je bilo malo tmurno, ali ipak mirno i bez kiše. Sv. Misu je uzveličalo pjevanje našeg župnog mješovitog zbora pod vodstvom s. Anite Sučić, dominikanke.
Na početku misnog slavlja župnik je pozdravio sve prisutne, a posebno krizmanike, njihove kumove, roditelje i članove obitelji riječima: „Ne molim za to da posjedujete sve svari moguće i nemoguće, al' molim Boga da vas obdari smijehom srca i radošću duše. Ne molim za to da raspolažete vremenom po svojoj volji, al' molim Boga da naučite kako vremenom postajati bolji. Ne molim za to da putujete u krajeve neznane i znane, al' molim Boga da dospijete tamo gdje zvijezde su sjajne“.
Nakon zborne molitve bila su misna čitanja. Prvo je imala Marijana Brkić, a drugo Veselko Opačak. Pripjevni psalam su naizmjence čitali Marieta Ortolio i Patrik Marić.
U prigodnoj homiliji župnik je posebnu pozornost krizmanika i prisutnih usmjerio prema shvaćanju i prihvaćanju situacije i svih okolnosti vlastitog življenja. U svemu i svakome treba iznalaziti ono najbolje, a sam paziti kakav trag ostavljaš za sobom. Darovima Duha Svetoga i trajnim njegovim pečatom u mogućnosti smo postati i ostati njegovi istinski svjedoci.
Nakon homilije i obnove krsnih obećanja uslijedila je sama podjela sakramenta sv. Potvrde. Svaki kandidat je pomazan po čelu uljem krizme uz riječi: „Primi pečat dara Duha Svetoga“. Molitvu vjernika su čitali Mato Antičević, Maja Đeldum, Patricia Kordić, Marko Marelić, Petra Marinović, Ena Tomašić i Andrija Vranješ.
Na kraju sv. Mise, a prije blagoslova i fotografiranja, župniku don Marku se u ime krizmanika, njihovih kumova i roditelja, zahvalio Andrija Vranješ darujući mu kameni reljef „Posljednje večere“, koju je izradio domaći meštar Toni Ćurković.
(Galerija 1>) (Galerija 2>) (Galerija 3>) (Galerija 4>)
Bogojavljenje - Sveta tri kralja
Svetkovina Bogojavljenja, Sveta tri kralja ili Vodokršće, slavila se u Rimokatoličkoj Crkvi do kraja IV. stoljeća zajedno s Božićem 25. prosinca. Tada se počeo samo Božić slaviti na taj dan kao blagdan Isusova rođenja, a Bogojavljenje, kao spomen pohoda triju Mudraca ili kraljeva s istoka 6. siječnja. U našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću sv. Mise su bile kao nedjeljom, tj. ujutro u 10 sati i popodne u 17. Za vrijeme jutarnje sv. Mise blagoslovljena je voda kojom se blagoslivlja obiteljske domove i sve što se posjeduje.
Kako su još uvijek na snazi pojačane mjere borbe protiv Covida 19 u sv. Misama nije sudjelovalo dosta vjernika. Župnik don Marko se u kratkoj homiliji govorio o susretu pet kraljeva, tri kralja sa istoka (Gašpar, Melhior i Baltazar), kralj Herod i Novorođeni kralj. „Svi ovi kraljevi su imali svoje želje i svoje zadaće“, rekao je. „Tri kralja s istoka su htjeli pronaći Novorođenog kralja i predati mu darove: zlato, tamjan i smirnu. To su i ostvarili. Kralj Herod je, u strahu od Novorođenog kralja za svoje prijestolje, postao sinonimom za čovjeka koji ne preže ni od čega, samo da sačuva svoju poziciju, a Novorođeni kralj je želio da se ostvari ono što je prorekao prorok Izaija: 'Narod, koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku. Onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu', što se i ostvarilo“. (Galerija 1>)
Božićna čestitka
Polnoćka i Božić
Ove godine smo u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću, kao i u većini župa u našoj biskupiji, Hrvatskoj i svijetu, imali drugačiju proslavu Božića. Nismo mogli, zbog poznate situacije s Covidom 19, imati uobičajene pripreme: duhovnu obnovu, zajedničku ispovijed i sl. Ipak smo kroz advent prikupljali pomoć za najpotrebitije u našoj župi i nešto preko tri tisuće kuna podijelili neposredno pred Božić.
Polnoćka, radi posebnih mjera, nije bila u ponoć, nego u 20 sati, a okupio se mahom mlađi svijet. Naša crkva ima 350 m2 pa je dozvoljeno da bude prisutno pedeset osoba, s time što se članovi iste obitelji računaju kao jedna osoba. Nije svirao naš orkestar (orgulje – Marina; harmonika – Tin; gitara – Ivo i mandoline – Neno i Marko), nego je pjevanje božićnih pjesama prof. Marina pratila na orguljama. Crkvu, a posebno jaslice, je i ove godine lijepo uredila s. Anita.
Na Božić se na sv. Misi u 10 sati okupio približan broj vjernika kao na 'Polnoćki'. Pjevali su članovi našeg mješoviti zbora, a svirala je s. Anita.. Župnik je čestitao Božić svima, a posebno obiteljima koje su pogođene ovom pandemijom. Pročitao je i božićnu čestitku našeg biskupa Mata u kojoj biskup, između ostalog, kaže: „ Ovogodišnja proslava Božića u Dubrovačkoj biskupiji posebna je po tome što je Biskupija trenutačno bez biskupa, sa mnom kao apostolskim upraviteljem. Jedinstvena je i po tome što se događa u vrijeme pandemije koja nas je lišila mnogih lijepih stvari povezanih uz Božić, ali i prisilila da se oslobodimo mnogo toga suvišnog, nebitnog i da lakše dođemo do srži božićne poruke. Također je posebna i zbog mog odlaska iz Dubrovačke biskupije. Od svega onoga što su nam nametnuli tradicija i običaji, onoga što su nam nametali i neki drugi interesi naših suvremenih proslava Božića, ostao nam je On, Božić, Isus sâm, koji nam se nudi da se, u nama i po nama i našim životima, rodi za ovaj naš današnji svijet ili da ga, kao što ističe sv. Karlo Boromejski, »rodimo u sebi i drugima«. To rađanje Isusa Krista u nama i po nama događa se po ljubavi koja je sama u sebi vrlo stvarna. Ona se ne pokazuje u riječima nego u gestama, stavovima i djelima po kojima u drugima budimo novu snagu, nadu i radost. Prihvatiti, saslušati, osušiti suzu, utješiti, imati razumijevanja, biti strpljiv, ohrabriti, pružiti dobar primjer… geste su po kojima činimo ljubav djelotvornom i Boga prisutnim u našim životima“. (Galerija 1>) (Galerija 2>) (Galerija 3>)
Sv. Nikola, biskup
Blagdan sv. Nikole, biskupa, zaštitnika djece, pomoraca, putnika, ribara, brodova, mora i mornara, u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću, ni ove godine nismo mogli proslaviti kao obično, tj. procesijom do mula sa svečevim kipom. Prošle godine je bilo loše vrijeme, a ove godine zbog poznate situacije sa koronavirusom. Sv. Misu smo započeli kađenjem kipa sv. Nikole, a na kraju sv. Mise smo pošli s križem i vijencem do 'malog mula', jer je preko velikog jugo prebacivalo more i tu smo, uz molitvu za mora, brodove, mornare i ribare, a posebno za one koji su se preselili s ovog svijeta ploveći morskim prostranstvima diljem svijeta, bacili vijenac u more.
Na početku sv. Mise je župnik don Marko čestitao moreplovcima i ribarima njihov dan, a također i svima koji slave svoj imendan. Podsjetio je i na dan sv. Nikole 1991. g. kada je u napadu jugovojske na Dubrovnik bilo devetnaest poginulih i preko šezdeset ranjenih vojnika i civila. U homiliji se posebno osvrnuo na poruku pomorcima i ribarima predsjednika Odbora HBK za pastoral pomoraca Tomislava Rogića, šibenskog biskupa, u kojoj se između ostalog, kaže: „Blagdan svetog Nikole potiče u nama molitve Bogu u svim potrebama i poziva nas da se nadahnjujemo na primjeru svečeva života koji je evanđelje ostvario i slavu neba dostigao. O njegovu blagdanu posebno se sjećamo ljudi od mora, pomoraca i ribara. Njihov život opisuje narodna izreka da je to „kruh sa sedam kora“. Ovu godinu u uvjetima pandemije koronavirusa kao da je tim „korama“ pridodana i osma kora – epidemija, jer je život pomoraca dodatno otežan zarazom, bolestima, spriječenim plovidbama, dugotrajnim izolacijama zbog nemogućnosti pristajanja u luke i čekanjem kada će se moći iskrcati i doći svojim obiteljima.U tim novim neprilikama zazivamo pomoć s Neba, od svemogućeg Boga po zagovoru svetog Nikole kome se pomorci i ribari stoljećima utječu. Tradicija prenosi tolika uslišanja u raznim neverama i pogiblima. U sjećanja naviru toliki zavjeti pomoraca svetom Nikoli: ako se spasi posada i brod – ako živi izađemo iz nevolje – ako ponovno vidim svoju obitelj – ako sretno uplovimo u luku… Tolike su svijeće zapaljene i zavjetni darovi ostavljeni pred slikom svetog Nikole u mnogim crkvama i kapelicama, tolike kapelice podignute po grebenima i u lukama.“ Svoju poruku biskup je završio molitvom sv. Nikoli: „Sveti Nikola čuvaj naše pomorce i ribare. Neka na njihovim usnama i u srcu budu iskrene molitve Bogu po tvojem zagovoru. Izbavi ih iz nevera na morima i svim drugim neverama života. Svojim zagovorom kod Boga svemogućeg isprosi milost da se skrate dani ovih iskušenja, ove epidemije. Kušnje kroz koje prolazimo neka nam učvrste vjeru i pouzdanje u Božju dobrotu, svijest da je sve u ruci Božjoj i da nas Providnost vodi čudesnim Božjim putovima spasenja. Neka iščezne ovo nova „kora“ na kruhu naših pomoraca i ribara, a oni tvojim zagovorom, sveti Nikola, neka postanu i sami odraz Božje dobrote i ljubavi.“
Na kraju sv. Mise su se prisutna djeca, a i drugi koji se tako osjećaju, mogli poslužiti pripravljenim slatkišima, a naš mješoviti zbor, iako desetkovan, je još jednom odao počast svetom Nikoli pjesmom „Nikola sveti, putniče“. (Galerija 1>)
Ostale zanimljivosti iz naše župe možete pratiti u rubrici: KRONIKA