Sv. Rok, priznavalac
U našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću, u predjelu koji se zove Karmen, uz crkvu Gospe Karmelske, nalazi se kapela sv. Roka. U pisanim dokumentima prvi put se spominje pri vizitaciji biskupa A. Gozze g. 1625. Sv. misa je bila u 18 sati na prostoru između crkve i kapele. Sv. Misu je predmolio župnik don Marko. Vrijeme je bilo vruće i sparno pa je to možda razlog manjem broju vjernika.
Na početku sv. Mise župnik je pozdravio sve, posebno dvojicu prisutnih Roka, a i sve druge koji slave imendan, a u propovijedi je najprije u kratkim crtama govorio o životu sv. Roka, a potom o vjerničkom životu, koji bi trebao sličiti njegovom, kroz ljubav prema Bogu potvrđenu ljubavlju prema čovjeku.
Na kraju sv. Mise je procesijom oko cijelog prostora vraćen kip sv. Roka u njegovu kapelu, a potom su se sudionici slavlja, kao i svake godine, malo osvježili i okrijepili pripravljenim sokovima i keksima. (Galerija >)
Uznesenje B. D. Marije - Velika Gospa
Veliku Gospu, svetkovinu Uznesenja B. D. Marije smo u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću proslavili sv. Misama u župnoj crkvi u 10 i 19, i u franjevačkom samostanu u 18 sati. Vrijeme je bilo vruće i sparno pa su klima-uređaji „imali posla“. Gospine svetkovine okupljaju vjernike svugdje u svijetu, pa je tako bilo i ovdje. Na svetim misama je bio lijepi broj vjernika, i domaćih i onih koji u Orebiću i okolici borave kao gosti.
Župnik don Marko je na početku sv. Mise pozdravio sve Gospine poštovaoce spomenuvši povijesne činjenice ove svetkovine, tj. da se Marija na nebo uznesena slavi od četvrtog stoljeća, a osobito poslije 1950. g. kada je papa Pio XII. proglasio ovu istinu dogmom. Spomenuo je i brojna marijanska svetišta u svijetu i kod nas: Marija Bistrica iz 15. st., Trsat iz 13. st., Aljmaš i Sinjsko Gospino svetište iz 18. st., Voćin iz 15. st. Poišan i Solin iz 10. st. itd. Na kraju je podao hvalu našoj nebeskoj Majci riječima sv. Maximilijana Marije Kolbea.
Okupljenim Gospinim štovateljima u župnoj crkvi na sv. Misi u 19 sati župnik je posebno govorio o marijanskim pjesmama. „Vjernička duša se uvijek trudila da na što ljepši i srcu bliži način počasti našu nebesku Majku. Nema crkvene pjesmarice u kojoj nije makar jedna trećina posvećena Gospinim pjesmama. Čuti i srcem pjevati riječi 'čuj nas, Majko, nado naša' ili 'o divna Djevice, nebeska Kraljice' ili 'rajska Djevo, Kraljice Hrvata, naša Majko, naša zoro zlata' i sl. pokazuje sve bogatstvo izričaja srca i svu djetinju ljubav vjrničkog puka. A ona, naša Majka, neka nas čuje i zagovara pred Gospodinom“. (Galerija >)
Sv. Lovro, đakon i mučenik
Kapela sv. Lovra, koja pripada našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću, nalazi se u predjelu Žukovac, iza franjevačkog samostana Gospe Velike prema zapadu. Kapela se spominje prvi put g. 1564. u svezi s bratovštinama, a g. 1625 u vizitaciji biskupa A. Gozze.
U kapeli se služi sv. Misa samo na blagdan sv. Lovra. Obitelj Ivana Jurkovića i Iva Sardelića se pobrinu da se kapela i prostor oko kapele urede. Ove godine je to posebno učinjeno, jer su slike Gospe Sniježne sa sv. Liberanom i sv. Lovro i sv. Stjepan renovirane i restaurirane, a njihove kopije su postavljene u oltar u kapeli. Originali su izloženi na istočnom zidu župne crkve, u dijelu crkve sa sličnim vrijednim unikatnim eksponatima. Kopije je izradio Perica Tolj, prema fotografijama slika koje je napravio Ivica Trojanović.
Sv. Misa je i ove godine bila u osam sati. Župniku se don Marku, uz lijepi broj vjernika, pridružio i o. Mario Mihael Tolj, dominikanac, domaći sin, župnik župe sv. Križa u Dubrovniku. Župnik je na početku sv. Mise pozdravio sve prisutne, posebno one što slave imendan, a u homiliji je govorio o nutarnjoj vatri sv. Lovra, koja je bila jača od one vanjske na kojoj je ležao. „Da nije bilo ove nutarnje vatre, danas sigurno ne bismo slavili sv. Lovra. U dvanaestom stoljeću je vatra saracena spalila katedralu sv. Lovra u Trogiru, ali je nutarnja vatra vjere vjernika učinila da katedrala i danas ponosno stoji i svjedoči. Jednako tako je 1991. spaljena crkva sv. Lovra u Petrinji, ali po vatri vjerničke ljubavi za dom i rod ona i danas stoji ponosno na svom mjestu!“. (Galerija >)
Gospa od Otoka
I ove godine smo blagdan Gospe od Otoka, koja se slavi i kao Gospa od Anđela, Gospa od Milosti i Porcijunkula, proslavili na uobičajeni način. Iako je vrijeme bilo vruće i sparno, malo iza 16 sati smo općinskim brodom „Lovor“ krenuli prema otoku Badiji. Na brodu nas se okupilo preko 200 odraslih i pedesetak djece. Ovog dana hodočastimo na Badiju, jer je ovo dan obraćenja sv. Franje. On je 2. kolovoza 1208. godine u malenoj crkvici svete Marije od Anđela, podno grada Asiza, a ta crkvica je poznata kao Porcijunkula, zamolio oprost za sve vjernike, a odobrio ga je papa Honorije III. 1216. godine.
Po dolasku na otok pratili smo u procesiji do samostanske crkve čudotvornu sliku Gospe od Otoka, koja je u pratnji bratima triju korčulanskih bratovština, dovezena brodom iz Korčule. Prije sv. Mise, koju je predmolio fra Stjepan Klarić u zajedništvu desetak svećenika i redovnika, bilo je pokorničko slavlje. Na početku sv. Mise, a posebno u prigodnoj homiliji, fra stjepan je posebno istaknuo potrebu traženja i pružanja oprosta, prema onome kako i molimo u molitvi „Oče naš“: „Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim!“
Na kraju, poslije misnog blagoslova, fra Jozo Zovko je molio porcijunkulski oprost pred slikom Gospe od Otoka, a nakon kratkog zadržavanja u atriju samostana i ispred crkve, gdje su se svi prisutni mogli malo osvježiti i okrijepiti hladnom vodom i sokovima, u sumrak smo se radosno vratili u Orebić. (Galerija 1>) (Galerija 2>)
Sv. Joakim i Ana, roditelji B. D. Marije
Kapela sv. Ane nalazi se u predjelu zvanom Žukovac, tj. zapadno od franjevačkog samostana u podnožju brda sv. Ilije. To je zavjetna kapela koja se spominje prvi put pri vizitaciji biskupa A. Gozze. g. 1625., a u njoj se sv. Misa slavi samo na ovaj dan.
I ove godine se, iako je vrijeme bilo dosta vruće, okupio lijepi broj štovatelja sv. Ane. Sv. Misu je predmolio župnik don Marko u zajedništvu sa o. Mihaelom Mariom Toljom, župnikom župe sv. Križa u Dubrovniku, a porijeklom je iz naše župe Pomoćnice kršćana u Orebiću. U kratkoj homiliji župnik je spomenuo nekoliko činjenica iz života sv. Ane i sv. Joakima, a onda je dijelom interpretirao, a dijelom pročitao propovijed sv. Ivana Damaščanskog (VII. st.) o sv. Ani i sv. Joakimu.
Važno je također spomenuti da sv. Anu naročito štuju i zazivaju žene željne poroda, trudnice i porodilje kao i majke općenito. (Galerija >)
Sv. Jakov, apostol
U istočnom dijelu naše župe Pomoćnice kršćana u Orebiću, koji se zove Mokalo, slavi se Blagdan sv. Jakova apostola. Sv. Misu u 18 sati predslavio je župnik don Marko, zajedno sa o. Mihaelom Mariom Toljom, župnikom župe sv. Križa u Dubrovniku, inače rodom iz Mokala. Sv. Misa se nije mogla slaviti ispred kapele (XVIII. st.) zbog velike vrućine, a hladovine od borova više nema, jer su borovi stradali u prošlogodišnjem požaru. Zato je slavlje sv. Mise bilo u kapeli. Ipak, zbog nedovoljne veličine kapele za ovakve prigode, jer sv. Jakova dođu proslaviti rodbina i prijatelji stanovnika Mokala, dobar dio vjernika je ostao izvan kapele i borio se s vrućinom kako je tko znao i umio.
U prigodnoj kratkoj homiliji župnik je spomenuo najvažnije činjenice iz života sv. Jakova, a posebno je apostrofirao njegovu poslanicu iz koje je citirao dio koji se odnosi na sakrament bolesničkog pomazanja: „Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve. Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika. Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio oprostit će mu se.“ Na kraju se zahvalio svima koji se brinu za kapelu i prostor oko kapele, a posebno obitelji Pera Vidovića.
Gospa Karmelska
I ove godine smo slavlje Gospe Karmelske započeli jutarnjom sv. Misom u osam sati u crkvi Gospe Karmelske u Karmenu, koju je predmolio don Marin Marić, svećenik vrhbosanske nadbiskupije, župnik u župni Gospe Sniježne u Deževicama. Vrijeme je bilo prekrasno pa je na sv. Misi sudjelovao lijepi broj vjernika. (Gal. 1>)
Popodne je, nešto prije sedamnaest sati, iz župne crkve Pomoćnice kršćana krenula procesija s barjakom Gospe Karmelske prema crkvi u Karmenu. Molila su se otajstva Gospine krunice i po običaju malo predahnulo kod špilje Gospe Lurdske. (Gal. 2>)
Uslijedila je sv. Misa, koju je također predmolio don Marin. Na početku je u svoje ime i u ime odsutnog župnika don Marka pozdravio sve poštovaoce Gospe Karmelske, a u prigodnoj homiliji je govorio o pravom smislu štovanja Majke Božje i životu vjernika, u svjetlu ispovijedanja i življenja otajstava vjere. (Gal. 3>)
Na kraju sv. Mise je bila procesija sa barjakom Gospe Karmelske oko crkve. Slavlje je završilo pohranom barjaka na njegovo mjesto u crkvi, gdje je bio završni misni blagoslov i otpust. Kao i uvijek posebnu zahvalu treba izreći gospođi Krili i njezinim suradnicima na lijepo uređenom prostoru oko crkve Gospe Karmelske kao i u samoj crkvi. (Gal. 4>)
Ministrantski izlet
Ministranti naše župe Pomoćnice kršćana u Orebiću, zajedno sa ministrantima župe Viganj, vođeni svojim župnicima don Markom i don Josipom, su svoj jednodnevni izlet i ove godine imali na otok Badiju. Posebnost je ipak bila da su im se pridružili članovi našeg dječjeg zbora i čitači uz pratnju vjeroučiteljice Anite Vranješ Vidović.
Vrijeme je bilo prekrasno, toplo i bez vjetra, a blagi povjetarac stvarao je još ljepšu ugodu dok smo plovili iz Orebića brodom „Papa“, (koji je vlasništvo obitelji Petričević) , uz obalu prema zapadu do ispod Korčule, a potom smo od dominikanskog samostana sv. Nikole, uz samu Korčulu, okrenuli prema Badiji.
Doplovivši na otok najprije smo pošli u franjevački samostan gdje smo se u samostanskog crkvi Gospe od Otoka pomolili, a don Marko je kratko govorio o povijesti otoka i samostana (otok je dobio ime Badija po samostanu, lat. abbatia - opatija, koji je izgrađen na prelasku s 15. na 16. stoljeće). Posebno je spomenuo badijski križ, koji se sada nalazi u samostanu u Orebiću i zavjetnu sliku Gospe od Otoka, koja je sada u katedrali u Korčuli.
Izletnici, a bilo nas je oko četrdeset sudionika, su jedva čekali da se u predivnoj uvali, zaštićenoj od bilo kakvog vjetra, sa kao kristal čistim morem, prepuste čarima takvog ugođaja, a debela hladovina u sjeni starih borova, godila je i tijelu i duši.
Nakon objeda, kojeg su obilato pripravili domaćini na brodu, bilo je još dosta vremena i za igru i za kupanje, a u popodnevnim satima smo se radosni vratili u Orebić zahvalni Bogu i dobrim ljudima, koji su omogućili ovakav lijepi dan i doživljaj. (Galerija 1>) (Galerija 2>)
Tijelovo
U našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću smo svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelova, koje se u nekim krajevima naziva još i „Brašančevo“ (hostije se prave od brašna) i „Korosanti“ (Caro santo – sveto tijelo), proslavili, kao i obično, jutarnjom sv. Misom u 10 sati i svečanom pjevanom sv. Misom i procesijom oko crkve s blagoslovima u 18 sati. Slavlje je svojim skladnim pjevanjem uzveličao naš mješoviti župni zbor Pomoćnice kršćana, vođen s. Anitom Sučić, dominikankom.
Župnik don Marko je na početku sv. Mise ukazao na važnost Euharistije u vjerničkom životu „kako bismo imali život u sebi“, i na ostvarenje Kristova obećanja: „Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“. U homiliji je posvijestio činjenicu da se rado vraćamo, makar u mislima, na lijepe događaje u životu. Tako smo se kroz misna čitanja vratili u dvoranu posljednje večere na Veliki četvrtak kroz riječi apostola Pavla: „Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen." Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.“, a ev. Luka donosi veličanstveni događaj umnažanja kruha. Apostoli su se u ovim događajima napunili onom snagom koja im je bila potrebna na njihovom putu naviještanja i svjedočenja radosne vijesti spasenja.
Euharistijska procesija s blagoslovima oko crkve je bila na kraju sv. Mise. I ovaj put su postavljena četiri stola sa križevima i svijećama na četiri strane crkve. U procesiji svećenik postavi Presveto na stol, pokadi, a potom slijede čitanja pojedinih evanđelja i blagoslovnih molitava. Molili smo Božji blagoslov zemlji, moru i žiteljima mjesta. Procesija je završila u župnoj crkvi blagoslovom s Presvetim. (Galerija >)
Presveto Trojstvo i „Tebe Boga hvalimo“ za sretan završetak ove nastavne godine
U našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću ove prve nedjelje po Duhovima proslavili smo svetkovinu Presvetog Trojstva. Kako je u petak završila nastavna 2018/2019-a godina, ove nedjelje smo pjevajući „Tebe Boga hvalimo“ zahvalili Bogu za sva dobročinstva primljena u protekloj nastavnoj godini. Vrijeme je bilo prekrasno, malo sparno, ali podnošljivo, pa se okupio lijepi broj vjernika na sv. Misi. Uz naš Mješoviti zbor pjevao je i Dječji zbor, kojega također vodi s. Anita Sučić, dominikanka.
Na početku sv. Mise župnik don Marko je, pozdravljajući sve prisutne, posebno pozdravio školsku djecu i sve koji se brinu za njihov prosperitet u svakom pogledu, a potom je pozvao vjernike da se kroz cijeli život oslanjaju na Trojedinoga Boga kako bi po Bogu Ocu Stvoritelju mogli biti sustvaratelji, po Bogu Sinu Otkupitelju suotkupitelji, a po Bogu Duhu Svetom Posvetitelju nositelji posvećenja i blagoslova. U homiliji je govorio o našoj vjeri u Presveto trojstvo: Oca, Sina i Duha Svetog u svjetlu Apostolskog i Nicejsko – carigradskog vjerovanja. „Naš hod u vjeri u ovom životu je zapravo kao putovanje vlakom. Ljudi ulaze i izlaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti. Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijeloga našega putovanja. Primjerice, naši roditelji...Nažalost, istina je posve drukčija. Kad – tad oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i svoga društva. Međutim, u vlak će unići druge osobe koje će nam biti veoma važne. To su naša braća i sestre, naši prijatelji te ljudi koje susrećemo te koje ćemo zavoljeti u svome životu… Mnoge osobe koje ulaze u vlak gledaju na putovanje kao na kratku šetnju. Drugi pak na svojoj vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu. Ali ima i onih koji su u vlaku za vožnje uvijek nadohvat ruke te spremno pomažu onima kojima treba pomoć… Najveći je misterij putovanja što ne znamo kad ćemo mi sići s vlaka, a isto tako ne znamo ni kad će naši suputnici sići. I bit ćemo veoma tužni i žalosni kad budemo morali sići zauvijek… Dao nam Bog sretno putovanje i spoznaju da se na kraju sva muka stostruko isplatila.“ (Galerija >)
Ostale zanimljivosti iz naše župe možete pratiti u rubrici: KRONIKA