Uskrsna čestitka
Uskrs
U našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću smo svetkovinu uskrsnuća Gospodinova proslavili sv. Misama u 10 i 19 sati. Vrijeme je bilo lijepo, ali je zbog poznate situacije s koronavirusom na svetim misama sudjelovalo upola manje vjernika nego obično. Dio vjernika, posebno obitelji s malom djecom, je ostao ispred crkve. Kao i u danima Velikog tjedna nije pjevao naš mješoviti zbor, ali je ipak nekoliko članova, predvođeni s. Anitom, lijepim pjevanjem uskrsnih pjesmama uzveličalo slavlje.
Župnik don Marko je na početku sv. Mise zaželio sretan Uskrs svima prisutnima, a posebno osobama i obiteljima koje trpe posljedice Covida 19. Umjesto propovijedi je i ove godine pročitao uskrsnu poruku našega biskupa Mata u kojoj biskup, između ostalog kaže: „Pandemija koronavirusa, protiv koje se borimo već više od godine dana, ne jenjava, a ni na područjima zahvaćenima potresom situacija se ne smiruje. Sve nas to, uz ekonomsku neizvjesnost koju to sa sobom nosi, ispunja strahom i strepnjom te otežava naš svakodnevni život. Dodamo li tome opterećenost osobnim krivnjama ili lošim međuljudskim odnosima, ne treba mnogo da osjetimo kao da pod teretom svega što nas muči tonemo, prepuštajući se beznađu…Uskrs nas poziva da se othrvamo valovima koji nas zapljuskuju i potapaju i prihvatimo ispruženu ruku Krista uskrsloga…Bog od nas traži hrabrost, traži odluku i traži našu vjeru. Njegova ispružena ruka čeka svakoga od nas. Uhvatiti je – to ima dalekosežne posljedice za naš život. To znači prihvatiti plan koji Bog ima s nama i za nas. I oprostiti se s vlastitom prošlosti da bismo mogli s Kristom živjeti sadašnjost i budućnost. To znači i prihvatiti da nam Bog oprašta i zaboravlja naše slabosti i krivice jer nas ljubi i želi da živimo život u punini…Prepustiti se Bogu, dopustiti mu da nam oprosti, da nas zagrli i da nas vodi, sve je što Bog od nas i ovog Uskrsa traži. Njegova moćna ispružena ruka, pred kojom se dijele mora i stišavaju oluje, čeka svakog od nas. Oduprimo se strepnjama i strahovima, budimo hrabri, ne bojmo se! Odlučimo živjeti kao novi ljudi, očišćeni, otkupljeni, da u punini zasja slika Božja na koju smo stvoreni…Zakoračimo s Uskrslim dalje u život sijući oko sebe dobrotu i ljubav prema svakom Božjem stvorenju, a napose pružajući naše ruke braći i sestrama u potrebi“.
Sveto trodnevlje
Ove dane Svetog trodnevlja smo u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću proslavili u ozračju pandemije koronavirusa, Obredi su bili, onako kako to liturgijski propisi određuju, ali bez sudjelovanja uobičajenog broja vjernika i uz izostavljanje vanjskih manifestacija. Vrijeme je uglavnom bilo lijepo pa su vjernici na slavljima mogli sudjelovati zadržavajući se u prostoru ispred župne crkve.
Misu večere Gospodinove smo na Veliki četvrtak imali u 19 sati, ali bez obreda pranja nogu učenicima. Župnik don Marko je i ove godine u prigodnoj homiliji protumačio trostruki značaj ovog dana: ustanova Euharistije, uspostava svećeničkog reda i zapovijed ljubavi. Na kraju sv. Mise je preneseno Presveto na oltar svete Obitelji, gdje je uprizoren „Isusov grob“.
Obredi Velikog petka su započeli također u 19 sati. Nakon „prostracije“ i uvodne molitve, „Muku“ po Ivanu su čitali lektori (čitači), ali bez uobičajenog sudjelovanja članova našeg Mješovitog zbora. Nakon sveopće molitve, u kojoj se posebno molilo da nas Gospodin oslobodi zla koronevirusa, bilo je otkrivanje križa, a umjesto ljubljenja križa, koje je zbog donesenih epidemioloških mjera izostalo, župnik don Marko je, uz pjevanje „Puče moj“, prošao kroz crkvu i križem blagoslivljao prisutne vjernika. Nakon pričesti i završne molitve nije bila tradicionalna procesija s moćima Kristova križa ulicama našega grada, nego smo blagoslovne molitve i blagoslove imali u crkvi ispred oltara svete Obitelji.
Na Veliku subotu smo obrede uskrsnog bdijenja započeli u 19 sati. Zbog jakog vjetra blagoslov ognja i uskrsne svijeće je bio na ulazu u crkvu. Uz trostruki poklik „Svjetlo Kristovo“ uskrsna svijeća je donesena na pripravljeno mjesto ispred oltara, paleći usput svijeće u rukama vjernika. Nakon hvalospjeva uskrsnoj svijeći i čitanja izvještaja o veličanstvenim djelima Božjim u povijesti spasenja, uslijedila je „Glorija“ i kratka homilija. Blagoslovljen je krsni zdenac uz moljenje litanija Svih svetih. Za vrijeme obnove krsnih obećanja vjernici su ponovo upalili svijeće. Na kraju sv. Mise, kao i obično, blagoslovljena je pripravljena hrana.
(Galerija 1>) (Galerija 2>) (Galerija 3>) (Galerija 4>)
Cvjetnica - Nedjelja muke
U našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću, kao i u cijeloj Hrvatskoj i svijetu, već drugu godinu zaredom, nije moguće zbog pandemije Covida 19, imati liturgijska slavlja na uobičajen i propisan način. Sada su; odredbom HBK, a posebno preporukom našeg oca biskupa mons. Mata Uzinića, sva događanja, pobožnosti, procesije, i sl. svedena na mjeru primjerenu propisima Stožera civilne zaštite RH i naše županije. Preporučeno je da na slavljima bude manje vjernika, a po mogućnosti da se koriste izvancrkveni prostori. Također se preporuča i korištenje medija svih vrsta, posebno televizije.
Vrijeme je ove Nedjelje muke – Cvjetnice bilo prekrasno, sunčano i ne previše svježe, tako da su vjernici mogli sudjelovati u slavlju i izvan same župne crkve. Župnik don Marko je na početku slavlja blagoslovio grančice palmi i maslina, ali je izostala uobičajena procesija oko crkve. Muku su čitali samo četvorica čitača, a u prigodnoj kratkoj homiliji župnik je naglasio da svetkovina Cvjetnice ima dvostruk sadržaj. „Prvi je svečani, izražava radost i oduševljenje, a u drugom dijelu svjedoci smo Isusove muke, cijene našega spasenja. Ova cijena spasenja tako je očita: 'Povijest spasenja nalazi u Isusu svoj vrhunac i posljednji smisao', kaže papa Franjo. “Kao baklja evanđelje se prenosi od Isusa na apostole, od apostola na vjernike, a od vjernika kroz dva tisućljeća sve do nas i do naših dana. Da li shvaćamo što nam je u ruke predano? Da li shvaćamo da smo i mi u istom redu, u istoj povorci?'
Možda i suviše često susrećemo ljude, koji više uopće ne vjeruju, koji ne vjeruju čak ni u dobro, u dobrotu. Njihovo je ponašanje i govor grub, proračunat, ironičan. Oni računaju uvijek sa zloćom drugih. Koji put se osjećaju vrlo izolirano i nesretno. Ipak trebaju shvatiti da je dobro na djelu uvijek tamo gdje se rađaju stvarni mir i radost. Zato danas treba stati, treba se svrstati na Isusovu stranu, biti uz njega. Žalosna je činjenica da je u najtežem trenutku svog života Isus ostao sam. Oni oko njega, najbliži, njegovi učenici, jedni su ga izdali, drugi zatajili, a ostali se razbježali. Pod križem je ostao jedino apostol Ivan sa vjernim ženama i Marijom, njegovom Majkom. Ljubav ih je zadržala. Samo oni koji istinski vole, ostaju do kraja.“
Navještenje Gospodinovo – Blagovijest
U našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću proslavili smo ovu svetkovinu sv. Misom u 17 sati u crkvi Navještenja - Anuncijati, koja se nalazi u jugoistočnom dijelu Orebića, na samoj obali. Crkva se prvi put spominje pri biskupskoj vizitaciji A. Gozze g. 1625. g. Prije nekoliko godina je u cijelosti obnovljena. Sv. Misa bude u njoj samo na današnji dan. Inače tijekom ljeta služi za likovne izložbe, koncerte i druga kulturna događanja.
Sv. Misu je predvodio župnik don Marko. Zbog poznate situacije sa pandemijom koronevirusa na sv. Misi je bilo osjetno manje vjernika, pogotovo mlađih i obitelji s malom djecom, nego inače. Pridržavajući se propisanih mjera sve je ipak prošlo uobičajeno. Najprije smo molili svetu krunicu – radosna otajstva i Gospine litanije, a potom je bila sv. Misa. Misna čitanja je pročitala Ivana Roso. U kratkoj prigodnoj homiliji župnik je posebno govorio o novosti navještenja, ističući kako se ovom svetkovinom slavi „natspoznatljiva ljubav Božja prema čovjeku, jer je po otajstvu utjelovljenja svoga Sina pod srcem Blažene Djevice Marije i po Marijinom 'fiat' – 'neka mi bude' zahvatio u ljudsku povijest i u Sinu postao 'nama u svemu jednak, osim u grijehu'. Iako se često pitamo gdje je očitovanje ljubavi Božje, ako u svijetu postoji zlo, ako postoje gladni, žedni, beskućnici, izbjeglice, kako se nedavno upitao papa Franjo, odgovor je ponuđen po utjelovljenju Sina Božjega, jer Isus je u njima, pati s njima, duboko se poistovjećuje sa svakim od patnika, poistovjećuje se tako i sa svakim od nas“.
„24 sata za Gospodina“
Ove godine se molitvena inicijativa pape Franje, „24 sata za Gospodina“, održala uz misao vodilju iz psalma 103. „On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje“. Kao i prethodnih godina započela je u petak pred četvrtu korizmenu nedjelju. Zbog epidemiološke situacije s koronavirusom ostavljeno je svakoj zajednici ili grupi molitelja da pobožnosti, u kojima izražavaju svoju ljubav i odanost Gospodinu, prilagode vlastitoj sredini i situaciji.
Mi smo se u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću također uključili u ovu akciju. Započeli smo je u petak pobožnošću križnog puta i sv. Misom sa Devetnicom na čast sv. Josipa, a nastavili u subotu ujutro sa izlaganjem moći sv. Križa, pred kojima su vjernici cijeli dan imali mogućnost slaviti Gospodina u osobnoj molitvi. Prije večernje sv. Mise smo molili krunicu, a nakon sv. Mise je bila ura klanjanja.
Kako je predloženo razmišljanje ove molitvene inicijative utemeljeno na nedjeljnom evanđelju, gdje se donosi susret Isusa s Nikodemom, mi smo o tome posebno govorili na nedjeljnoj sv. Misi u 10 sati. Utješno je bilo čuti misao kako nam „Otac daje svoga jedinoga Sina, jer samo u njemu, koji ljubi upravo onako kako je i sam ljubljen od Oca, možemo vidjeti puninu svog identiteta kao sinova Očevih. On je živio ono za što smo i mi stvoreni – biti Očev sin. Zato što u potpunosti ljubi kao što je i sam ljubljen, u njemu nas dotiče Očeva ljubav. Zato vjerovati u njega znači dubinom svoga bića prihvaćati da smo ljubljeni sinovi Očevi. Stoga prihvatiti Njegovog Sina znači pronaći samog sebe i, obrnuto, odbaciti ga znači zatvoriti se i izgubiti ono za što sam stvoren“.
(Galerija 1>) (Galerija 2>) (Galerija 3>)
Slavlje sv. Potvrde
Ove nedjelje je na sv. Misi u 10 sati, u župnoj crkvi Pomoćnice kršćana u Orebiću, bilo slavlje sv. Potvrde. Krizmu je podijelio župnik don Marko. Krizmanici su učenici trećeg razreda srednje škole, jedanaest kandidata (Pogledaj popis) . To je generacija koja je trebala primiti sv. Krizmu prošle godine, ali je odgođena zbog poznate situacije s Covidom 19. Vrijeme je bilo malo tmurno, ali ipak mirno i bez kiše. Sv. Misu je uzveličalo pjevanje našeg župnog mješovitog zbora pod vodstvom s. Anite Sučić, dominikanke.
Na početku misnog slavlja župnik je pozdravio sve prisutne, a posebno krizmanike, njihove kumove, roditelje i članove obitelji riječima: „Ne molim za to da posjedujete sve svari moguće i nemoguće, al' molim Boga da vas obdari smijehom srca i radošću duše. Ne molim za to da raspolažete vremenom po svojoj volji, al' molim Boga da naučite kako vremenom postajati bolji. Ne molim za to da putujete u krajeve neznane i znane, al' molim Boga da dospijete tamo gdje zvijezde su sjajne“.
Nakon zborne molitve bila su misna čitanja. Prvo je imala Marijana Brkić, a drugo Veselko Opačak. Pripjevni psalam su naizmjence čitali Marieta Ortolio i Patrik Marić.
U prigodnoj homiliji župnik je posebnu pozornost krizmanika i prisutnih usmjerio prema shvaćanju i prihvaćanju situacije i svih okolnosti vlastitog življenja. U svemu i svakome treba iznalaziti ono najbolje, a sam paziti kakav trag ostavljaš za sobom. Darovima Duha Svetoga i trajnim njegovim pečatom u mogućnosti smo postati i ostati njegovi istinski svjedoci.
Nakon homilije i obnove krsnih obećanja uslijedila je sama podjela sakramenta sv. Potvrde. Svaki kandidat je pomazan po čelu uljem krizme uz riječi: „Primi pečat dara Duha Svetoga“. Molitvu vjernika su čitali Mato Antičević, Maja Đeldum, Patricia Kordić, Marko Marelić, Petra Marinović, Ena Tomašić i Andrija Vranješ.
Na kraju sv. Mise, a prije blagoslova i fotografiranja, župniku don Marku se u ime krizmanika, njihovih kumova i roditelja, zahvalio Andrija Vranješ darujući mu kameni reljef „Posljednje večere“, koju je izradio domaći meštar Toni Ćurković.
(Galerija 1>) (Galerija 2>) (Galerija 3>) (Galerija 4>)
Bogojavljenje - Sveta tri kralja
Svetkovina Bogojavljenja, Sveta tri kralja ili Vodokršće, slavila se u Rimokatoličkoj Crkvi do kraja IV. stoljeća zajedno s Božićem 25. prosinca. Tada se počeo samo Božić slaviti na taj dan kao blagdan Isusova rođenja, a Bogojavljenje, kao spomen pohoda triju Mudraca ili kraljeva s istoka 6. siječnja. U našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću sv. Mise su bile kao nedjeljom, tj. ujutro u 10 sati i popodne u 17. Za vrijeme jutarnje sv. Mise blagoslovljena je voda kojom se blagoslivlja obiteljske domove i sve što se posjeduje.
Kako su još uvijek na snazi pojačane mjere borbe protiv Covida 19 u sv. Misama nije sudjelovalo dosta vjernika. Župnik don Marko se u kratkoj homiliji govorio o susretu pet kraljeva, tri kralja sa istoka (Gašpar, Melhior i Baltazar), kralj Herod i Novorođeni kralj. „Svi ovi kraljevi su imali svoje želje i svoje zadaće“, rekao je. „Tri kralja s istoka su htjeli pronaći Novorođenog kralja i predati mu darove: zlato, tamjan i smirnu. To su i ostvarili. Kralj Herod je, u strahu od Novorođenog kralja za svoje prijestolje, postao sinonimom za čovjeka koji ne preže ni od čega, samo da sačuva svoju poziciju, a Novorođeni kralj je želio da se ostvari ono što je prorekao prorok Izaija: 'Narod, koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku. Onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu', što se i ostvarilo“. (Galerija 1>)
Božićna čestitka
Polnoćka i Božić
Ove godine smo u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću, kao i u većini župa u našoj biskupiji, Hrvatskoj i svijetu, imali drugačiju proslavu Božića. Nismo mogli, zbog poznate situacije s Covidom 19, imati uobičajene pripreme: duhovnu obnovu, zajedničku ispovijed i sl. Ipak smo kroz advent prikupljali pomoć za najpotrebitije u našoj župi i nešto preko tri tisuće kuna podijelili neposredno pred Božić.
Polnoćka, radi posebnih mjera, nije bila u ponoć, nego u 20 sati, a okupio se mahom mlađi svijet. Naša crkva ima 350 m2 pa je dozvoljeno da bude prisutno pedeset osoba, s time što se članovi iste obitelji računaju kao jedna osoba. Nije svirao naš orkestar (orgulje – Marina; harmonika – Tin; gitara – Ivo i mandoline – Neno i Marko), nego je pjevanje božićnih pjesama prof. Marina pratila na orguljama. Crkvu, a posebno jaslice, je i ove godine lijepo uredila s. Anita.
Na Božić se na sv. Misi u 10 sati okupio približan broj vjernika kao na 'Polnoćki'. Pjevali su članovi našeg mješoviti zbora, a svirala je s. Anita.. Župnik je čestitao Božić svima, a posebno obiteljima koje su pogođene ovom pandemijom. Pročitao je i božićnu čestitku našeg biskupa Mata u kojoj biskup, između ostalog, kaže: „ Ovogodišnja proslava Božića u Dubrovačkoj biskupiji posebna je po tome što je Biskupija trenutačno bez biskupa, sa mnom kao apostolskim upraviteljem. Jedinstvena je i po tome što se događa u vrijeme pandemije koja nas je lišila mnogih lijepih stvari povezanih uz Božić, ali i prisilila da se oslobodimo mnogo toga suvišnog, nebitnog i da lakše dođemo do srži božićne poruke. Također je posebna i zbog mog odlaska iz Dubrovačke biskupije. Od svega onoga što su nam nametnuli tradicija i običaji, onoga što su nam nametali i neki drugi interesi naših suvremenih proslava Božića, ostao nam je On, Božić, Isus sâm, koji nam se nudi da se, u nama i po nama i našim životima, rodi za ovaj naš današnji svijet ili da ga, kao što ističe sv. Karlo Boromejski, »rodimo u sebi i drugima«. To rađanje Isusa Krista u nama i po nama događa se po ljubavi koja je sama u sebi vrlo stvarna. Ona se ne pokazuje u riječima nego u gestama, stavovima i djelima po kojima u drugima budimo novu snagu, nadu i radost. Prihvatiti, saslušati, osušiti suzu, utješiti, imati razumijevanja, biti strpljiv, ohrabriti, pružiti dobar primjer… geste su po kojima činimo ljubav djelotvornom i Boga prisutnim u našim životima“. (Galerija 1>) (Galerija 2>) (Galerija 3>)
Sv. Nikola, biskup
Blagdan sv. Nikole, biskupa, zaštitnika djece, pomoraca, putnika, ribara, brodova, mora i mornara, u našoj župi Pomoćnice kršćana u Orebiću, ni ove godine nismo mogli proslaviti kao obično, tj. procesijom do mula sa svečevim kipom. Prošle godine je bilo loše vrijeme, a ove godine zbog poznate situacije sa koronavirusom. Sv. Misu smo započeli kađenjem kipa sv. Nikole, a na kraju sv. Mise smo pošli s križem i vijencem do 'malog mula', jer je preko velikog jugo prebacivalo more i tu smo, uz molitvu za mora, brodove, mornare i ribare, a posebno za one koji su se preselili s ovog svijeta ploveći morskim prostranstvima diljem svijeta, bacili vijenac u more.
Na početku sv. Mise je župnik don Marko čestitao moreplovcima i ribarima njihov dan, a također i svima koji slave svoj imendan. Podsjetio je i na dan sv. Nikole 1991. g. kada je u napadu jugovojske na Dubrovnik bilo devetnaest poginulih i preko šezdeset ranjenih vojnika i civila. U homiliji se posebno osvrnuo na poruku pomorcima i ribarima predsjednika Odbora HBK za pastoral pomoraca Tomislava Rogića, šibenskog biskupa, u kojoj se između ostalog, kaže: „Blagdan svetog Nikole potiče u nama molitve Bogu u svim potrebama i poziva nas da se nadahnjujemo na primjeru svečeva života koji je evanđelje ostvario i slavu neba dostigao. O njegovu blagdanu posebno se sjećamo ljudi od mora, pomoraca i ribara. Njihov život opisuje narodna izreka da je to „kruh sa sedam kora“. Ovu godinu u uvjetima pandemije koronavirusa kao da je tim „korama“ pridodana i osma kora – epidemija, jer je život pomoraca dodatno otežan zarazom, bolestima, spriječenim plovidbama, dugotrajnim izolacijama zbog nemogućnosti pristajanja u luke i čekanjem kada će se moći iskrcati i doći svojim obiteljima.U tim novim neprilikama zazivamo pomoć s Neba, od svemogućeg Boga po zagovoru svetog Nikole kome se pomorci i ribari stoljećima utječu. Tradicija prenosi tolika uslišanja u raznim neverama i pogiblima. U sjećanja naviru toliki zavjeti pomoraca svetom Nikoli: ako se spasi posada i brod – ako živi izađemo iz nevolje – ako ponovno vidim svoju obitelj – ako sretno uplovimo u luku… Tolike su svijeće zapaljene i zavjetni darovi ostavljeni pred slikom svetog Nikole u mnogim crkvama i kapelicama, tolike kapelice podignute po grebenima i u lukama.“ Svoju poruku biskup je završio molitvom sv. Nikoli: „Sveti Nikola čuvaj naše pomorce i ribare. Neka na njihovim usnama i u srcu budu iskrene molitve Bogu po tvojem zagovoru. Izbavi ih iz nevera na morima i svim drugim neverama života. Svojim zagovorom kod Boga svemogućeg isprosi milost da se skrate dani ovih iskušenja, ove epidemije. Kušnje kroz koje prolazimo neka nam učvrste vjeru i pouzdanje u Božju dobrotu, svijest da je sve u ruci Božjoj i da nas Providnost vodi čudesnim Božjim putovima spasenja. Neka iščezne ovo nova „kora“ na kruhu naših pomoraca i ribara, a oni tvojim zagovorom, sveti Nikola, neka postanu i sami odraz Božje dobrote i ljubavi.“
Na kraju sv. Mise su se prisutna djeca, a i drugi koji se tako osjećaju, mogli poslužiti pripravljenim slatkišima, a naš mješoviti zbor, iako desetkovan, je još jednom odao počast svetom Nikoli pjesmom „Nikola sveti, putniče“. (Galerija 1>)
Ostale zanimljivosti iz naše župe možete pratiti u rubrici: KRONIKA